Pedesetnica. Duhovi
“I vi ćete svjedočiti”
Dj 2,1-11; Gal 5,16-25; Iv 15,16-27; 16,12-15
Ovih sam dana čitao novele Ranka Marinkovića. Iz novele “Mrtve duše” izdvajam rečenicu: “Žena drži tri ugla kuće, a muž samo četvrti….(A ako se desi potres? Tko će onda držati?).”
Kad čitamo neki novinski članak, neku knjigu ili slušamo propovijed događa se čudo a da toga nismo svjesni. U razgovoru ili po lektiri dijelimo jezik i zajedno smo na ovome svijetu. Čovjek je biće koje može razumjeti i koje se mora mučiti da razumije. Potrebno je samo malo čudo razumijevanja. Isto tako, često nas pogađaju riječi nerazumijevanja i drugi čovjek nam ostaje stran. Događa se često da je zajednički život narušen.
Razumijevanje se događa tamo gdje strana pitanja postaju i moja vlastita pitanja.
S Duhovima dolazi radosna vijest direktno nama. Apostoli su počeli govoriti u drugim jezicima i svatko ih je čuo na svome materinskom jeziku. Gdje se to događa, svijet moj i tvoj i naš može postati drukčiji i nov. Ako ja mogu slušati strani jezik u vlastitom jeziku, tada se događa susret: ako strana pitanja postaju moja vlastita pitanja, tada se širi moj horizont, jer on dolazi u doticaj s drugima i to obogaćuje. Trebamo čudo razumijevanja, ako se u ovome svijetu, u ovoj Crkvi i često u vlastitom životu čini da dominiraju nerazumijevanje i nijemost. Svetkovina Duhova ohrabruje me u nadi, da u čudu razumijevanja Božjega duha može doći do govora usred svijeta, usred Crkve i usred moga života.
Carola Moosbach njemačka književnica i pravnica piše:
Ljudi slušaju Boga u tišini. Nijemi pjevaju pjesme veselog klicanja. Cinični sanjaju slike nade. Neodlučni uče riječi hrabrosti. Ljudi govore jezik neba.
Gledao sam preko televizije vježbu spašavanja čovjeka. Ulogu reanimacije. Umjetnim postupkom pritiskanja prsnog koša izvana (kompresijama) može se donekle uspostaviti protok krvi po tijelu, čime se produžuje preživljavanje tkiva, ali i poboljšava uspješnost hitne medicinske pomoći.
Gledam vježbu kako čovjek upuhuje zrak u usta unesrećenog. Prislanja svoja usta žrtvinim ustima, upuhuje količinu zraka kao prilikom normalnog udaha, tijekom 1 sekunde, odvaja svoja usta od žrtvinih i dozvoljava “pasivni izdah” (ne isisava zrak iz žrtve). Nakon 2 udaha ponovno pristupa kompresijama. Upuhivanje nije trajalo duže od 5 sekundi.
Danas su Duhovi. Pedesetnica je svetkovina Duha Svetoga. Duh Sveti nije sablast. Na latinskom se zove “Spiritus Sanctus.” On zapravo znači “Sveti dah”. Bez ovog “Svetog daha” ne možemo uopće živjeti. Zato Biblija kaže da je Bog prvom čovjeku udahnuo dah. Moramo disati da bismo živjeli. Mi zapravo dišemo sami ili je možda Bog taj koji diše u nama? U svakom slučaju, prilično je zamorno zadržavati dah!
Na Duhove Isus dahne u svoje učenike. On im udahnjuje novi život. I prilično im se približi. Isprobajte sami: da biste disali ili puhali u nekoga, morate stajati vrlo blizu njega. Dakle, svaki dah nam govori da nam je Isus vrlo blizu. Puše svoj dah u nas. Kada dišemo možemo osjetiti Njegov Sveti Duh.
On je svakidašnji, a ujedno i vječan. Dolazi svima nama, u svima je nama i po nama djeluje. Mi smo uzeti u jedva shvatljivu i veliku tajnu Božje dinamike i njegove ljubavi.
Dar Duha Svetoga djeluje u poslanju ljudi. Ako se čovjek otvara po molitvi da Bog može na njemu raditi i mijenjati ga, tada bi to otvaranje bilo kao kod učenica i učenika. Događaj Duhova je više od jednostavne utjehe. U susretu s uskrslim Kristom oni nisu samo ohrabreni nego im je udijeljen i mir. Taj mir im omogućava da budu poslani i da mogu krenuti. Za vrijeme povučenosti bio je u njima smrtni strah a sada su ojačani i s pravom mogu izići van. Duh ih ohrabruje do mučeništva.
Evanđelje po Ivanu opet govori o teologiji, a ne o povijesti. Drugim riječima, o izjavama vjere, a ne o površno stvarnim događajima. Međutim, oni su stvarni jer opisuju što se stvarno dogodilo prvim vjernicima kad je Krist među učenicima tijekom euharistijskog slavlja, on dijeli Duha Svetoga. Što misliš o tome?
Ivanovo evanđelje usredotočuje se na oproštenje grijeha. Učenici su osposobljeni opraštati grijehe. Znači li to da dobivaju posebnu punomoć? Čitajući cijelo Evanđelje, postaje jasno da im nije dana neka tajanstvena moć, nego posebno poslanje. Oproštenje grijeha znači da Bog, u svojoj neizmjernoj ljubavi, ne zamjera grijehe ljudi i da svoju ljubav ne mjeri ponašanjem ljudi, nego vlastitom beskrajnom ljubavlju. Oprostiti grijehe znači ne osvećivati se, nego gledati preko prijestupa i gledati cijelu osobu.
Božja ljubav ne mjeri se našim ponašanjem, nego njime samim, bezuvjetnim, beskonačnim.
Fra Jozo Župić
