Petak prve nedjelje došašća
Iz 29,17-24; Mt 9, 27-31
Uvod
“Gle, Gospodin nam dolazi” – tako počinje ulazni stih današnje svete mise. U čitanjima Svetoga pisma slušamo o Božjem dolasku u naš svijet. Nije dovoljno samo slušati i čitati tekstove, nego treba to i “vidjeti”. Stoga trebamo imati otvorene oči, izoštren pogled da otkrijemo skrivene tragove njegove prisutnosti u našem svijetu. Smijemo vidjeti što je Bog dovršio usred svoga naroda. Smijemo gledati Božje svjetlo, koje obasjava naš život. Krist otvara naše oči, oslobađa nas od naše sljepoće, da smijemo Boga vidjeti, takvog kakav jest. Tamo, gdje su naše oči još zatvorene, gdje još ne gledamo Boga koji dolazi, tamo dozivamo Krista, Gospodina: “Smiluj nam se, Sine Davidov!”
Impuls
Puno puta od šume se ne vide stabla. Ili kako kaže jedna stara uzrečica: “Zašto odlutati u daljinu, kad je dobro tako blizu?” Ipak nije problem u čežnji za dalekim krajevima, nego je problem u tome što se dobro često puta previdi, jer je baš tako blizu.
Stoga je važno da se iznova uči gledati. Male geste u kojima nam bližnji pokazuju svoju naklonost. Neznatni znakovi koji dopuštaju da započne mir u našoj svagdašnjici. Ruka koja nam se pruža za pomirenje. Plač maloga djeteta, koji nam pokazuje kako je vrijedan i važan život. Zrake sunca i sjajni mjesec u noći, koji nas potiču na razmišljanje, da su dan i noć, da je svaki dan dar, koji smijemo primiti. Rascvjetano cvijeće, bjelina snijega, plodovi i povrće, koji su nam svake godine stvaralački darovi.
“I otvoriše im se oči”, kaže se u evanđelju. Krist otvara ljudima oči, da vide i da mogu prepoznati, što je stvarno važno u tom životu. Jer puno toga vidimo, i pritom puno toga previdimo.
Tko istinski može vidjeti, taj ima otvorene oči, i otkriva Božju prisutnost u ovome svijetu.
“Oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti”, kaže Izaija.
Pod tim se misli: tko je spreman tražiti Božju blizinu otvorenih očiju u svojoj svakodnevici, može ga naći samo tamo gdje ga ne slutimo. Možemo doći Bogu u trag samo u najdubljoj životnoj noći.
Meditacija
Izraelski narod uvijek iznova se suočava sa situacijama nevolje.
On je na krajnjem rubu, njegova opstojnost je nesigurna.
Proroci su budni i drže se povjerenja u Boga.
Naviještaju:
Usprkos beznadnosti postoji nada,
usprkos svakoj nevolji postoji utjeha,
usprkos svake smrti postoji život.
Proroci obećaju kraljevstvo,
koje je s Kristom već počelo.
On je slijepima oči otvorio,
žalosne je utješio,
mrtve je budio na život.
I mi smijemo imati nadu –
danas i u sve dane našega života.
Fra Jozo Župić
