Devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Crkva slavi blagdan Marijina rođenja. To nije povijesni datum, ali nam on govori, da je Marija jedna od nas i da ima svoj rođendan kao i mi. Njezin život u ovome svijetu ima početak. Iz toga početka puno je toga nastalo. U našemu životu također može puno toga nastati. O tome malo promislimo.
S Marijinim rođenjem počinje njezin životni put. S rođenjem svakoga čovjeka počinje individualni životni put i put vjere, a što on donosi, najviše znade Bog. Mi ne znamo puno o Marijinom putu, iako to što nam donosi Sveto pismo, može biti riznica za naš duhovni život, za razmišljanje.
Marija je išla putem visina i dubina. U tome je smijemo oponašati. Naš život, naš životni put otvara se samo u hodu. Bog nam nudi svoju pomoć, ali sami moramo hodati. Hodati, hodati i opet hodati. Ne ostati stajati i predati se. Ako i padnemo, ustajemo i idemo dalje. Mislimo na Isusa koji je na svome križnom putu tri puta ustajao. Važno je da na putu ne idemo ravnodušno. Mnogi su ljudi danas na svome putu ravnodušni, upravo u vjeri. Važno je da se ne obeshrabrimo.
Đavao je sav radostan kada smo obeshrabreni. Ne dajmo đavlu puno radosti.
Marija je išla svojim putem. Taj put često puta nije bio lagan. Njezin je život uspio. Marijino rođenje povezano je s njezinim velikim pozivom. Petnaest, šesnaest godina kasnije Bog je poslao anđela njezinoga života, koji joj kaže, da je njezin sin od vječnosti pravi Bog i da treba biti pravi čovjek i da on treba majku. Marija izgovara svoju riječ DA, a da još nije bila svjesna dometa te riječi. Poziv je povezan s ugledom. Trebat će odgovoriti na Božji poziv i kao čovjek živjeti i dijeliti. Trebamo pronaći koje su naše dužnosti da budemo dobri ljudi, osobito u svakidašnjici. To je također morala i Marija. To je poziv da budemo kršćani. Marija je živjela u Kristovom okruženju. Jedan kršćanin mora živjeti u Kristovom okruženju. “Mi se zovemo djeca Božja i to jesmo.” Je li naš život pokriven s onim što Krist želi? Nije li naše krsno obećanje često jedno brbljanje? Kršćanin živi s Kristom! Na to je pozvan. Konačno je poziv i zbog toga da budemo za druge. Naš je svijet uvijek suvremeni svijet, i ljudi su uvijek bližnji. Isusov život je označen od toga sasvim radikalnog života za ljude zbog kojih ide na križ. Isus će taj život sigurno iskusiti kod svoje majke. Današnji blagdan je blagdan poziva. Dopustimo da Božji glas danas uđe i u naša srca.
S Marijinim rođenjem povezuje se i misao o Božjoj providnosti. Ako je Bog naš otac, on ne može svoju djecu ostaviti na cjedilu, on mora imati jednu providnost za nas. Moramo iznova naučiti duboko povjerenje u Božju providnost. To nam je u dobru lako, ali je teško u teškoćama.
U poslanici Rimljanima postoji lijepa rečenica: “Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube” (Rim 8,28-30).
Važno je njega pošteno ljubiti. Sve drugo on upravlja. U Marijinoj riječi DA vidimo njezino povjerenje u Boga. Ona konačno ne kaže ništa drugo nego: “Bog je još tu.” Bilo bi dobro da nas prati misao, da ima Božje providnosti za moj život.
Veliki, sveti papa Ivan XXIII jednom je rekao: “Pokušavam u svakom djetetu vidjeti odraslu osobu koja će to jednom biti. Pokušavam u svakom odraslome vidjeti dijete, koje je to jednom bilo.” To je duboka riječ koja odgovara današnjem blagdanu. U Mariji, kakva nam je povjerena, smijemo vidjeti kako je ona živjela svoje djetinjstvo pred Bogom. I u rođenju njezinoga djeteta, smijemo prepoznati, da smo pred Bogom uvijek veliki, da smijemo postati odrasli.
Za kraj bih se poslužio antifonom iz evanđeoskog hvalospjeva jutarnje molitve na blagdan Marijina rođenja: “Tvoje je rođenje, Djevo Bogorodice, svemu svijetu navijestilo radost: iz tebe je izišlo sunce pravde, Krist naš Bog; on nas je oslobodio prokletstva i darovao blagoslov, on je slomio smrt i dao nam život vječni.”
Fra Jozo Župić
