Ponedjeljak druge nedjelje došašća
Iz 35,1-10; Lk 5,17-26
Uvod
Kako se pripremamo ovih dana za Božić? Ima puno mogućnosti, da bismo vrijeme došašća iskoristili za nutarnju spoznaju nas samih. Ipak često puta posustajemo u tišini i kontemplaciji. “Nakon tihog vremena, ponovo će biti mirnije”, kaže narodna. Ipak je važno, da nam dani došašća ne ostanu neiskorišteni, da dođemo k Bogu, koji nam je obećao svoj dolazak.
Da imamo otvorene oči za znakove njegove prisutnosti. On je često u našoj sredini, iako ga ne primjećujemo. Dolazi nam neugledno. U svojoj riječi i u darovima kruha i vina daruje nam svoju prisutnost u svome Sinu. Pripremimo se da smijemo primiti njega, koji je također danas u ovome slavlju i daruje nam blizinu.
Impuls
Po čemu se može prepoznati da je Bog tu? Jesmo li mi znakovi njegove prisutnosti? Čitanje iz knjige Izaije proroka nudi nam cijelo nabrajanje događaja koji se ispunjaju, kad je Bog prisutan u ovome svijetu: sve će biti dobro. Pobjeći će bol i jauci i malodušnost. Priroda će biti oslobođena od neprijatelja za život: stepa će procvjetati i klicati.
Ako pogledamo početak naše Biblije, tada vidimo, da je to već jednom bilo: sasvim na početku, kad je Bog dozvao stvorenja u život. Božje stvorenje je skroz naskroz dobro, ono je životni prostor za sve i za svakoga. Život cvjeta u tom stvorenju i nema ništa, što bi stajalo bogatom razvoju na putu.
Ipak stvorenje je oštećeno. Prvi ljudi nisu mogli biti zadovoljni u tom stanju dobrote. Težili su prema višem, prema životu što ga On posjeduje, a oni ga ne mogu priuštiti. I tako se naginje stvorenje u svojoj suprotnosti: ono je u prostoru smrti i obostranog prezira.
Tako do danas doživljavamo to stvorenje na slomljen način: mi znamo za dobrotu ovoga našeg svijeta, ali smo s njime uvijek konfrontirani u suprotnosti. Patnji, bolesti, katastrofama i smrti ne možemo izbjeći. Oni se guraju u naš život nezaustavljivo.
Po čemu se može prepoznati da je Bog tu? Jednostavni odgovor glasi: može se prepoznati u tome, da stvorenje ponovo postaje prostor u kojem se život može razvijati. Da je naše stvorenje mjesto, na kojemu je bezgranični život. O jednom takvom stvorenju slušamo u čitanjima današnjega dana.
Meditacija
Adventsko vrijeme je vrijeme nade.
Izaija prikazuje divne slike te nade:
Stepa kliče i cvjeta,
cijelo stvorenje odražava Božji sjaj,
slijepi progledavaju,
nijemi govore.
Znak je toga,
da Bog počinje nešto novoga u ovome svijetu.
Izaijina nada je i naša nada:
staro postaje novo,
naše je stvorenje
opet dobro.
Fra Jozo Župić
