23. prosinca
Mal 3,1 – 4.23-24; Lk 1, 57-66
Uvod
Gdje je Bog? Tim se pitanjem puno puta bavimo, ono nam se nameće prije svega u situacijama, u kojima najviše trebamo njegovu blizinu. Ali upravo tada najmanje osjećamo njegovu prisutnost. Gdje je Bog? Stanuje li bilo gdje u nebu? Sjedi li bilo gdje daleko od naše zemlje na svome božanskom prijestolju? Također u našoj Bibliji ima puno predodžbi o tome, gdje Bog ima svoje sjedište, gdje dopušta da ga se nađe. Gdje je Bog? Ime koje Marija treba dati svome sinu, daje na to pitanje vrlo jasan odgovor: Emanuel – Bog je s nama. Bog ide s nama na našim ljudskim putovima, on dijeli našu ljudsku sudbinu, u svome sinu postaje jedan od nas. Konačno nas ne treba više tištiti pitanje o Božjoj prisutnosti. U Isusu znamo: što nam se događa, bez obzira kojim putovima trebamo ići – Bog ide s nama, On nas prati, On je na našoj strani. To nam pokazuje Dijete u jaslama, Emanuel, Bog, koji je s nama.
Impuls
Na koncu smo! Prispjeli smo na konac ovogodišnjeg adventskog vremena. Vrijedi još jednom otvoriti jedna vratašca na adventskom kalendaru. Spavati još samo jednu noć, i konačno je tu velika svetkovina. Prispjeli smo na konac našega Staroga zavjeta: čitanje iz knjige proroka Malahije koje smo upravo slušali, jedno je od posljednjih tekstova kojega nalazimo u našem Starom zavjetu. Ovoga 23. prosinca prispjeli smo do konca.
Ipak nakon svakoga kraja dolazi uvijek novi početak: kad završava adventsko vrijeme, počinje Božićno vrijeme. I ako smo u Starom zavjetu čitali posljednju stranicu, moramo okrenuti novu, da bismo dospjeli u Novi zavjet. Ali takvi prijelazi iz staroga u novo trebaju vrijeme. Dobro nam čini da imamo ljude koji nas prate u takvim vremenima prijelaza na drugu stranu.
O jednoj takvoj osobi govori prorok Malahija: “Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi.” Kršćanska tradicija poistovjećuje toga glasnika s Ivanom Krstiteljem, o kojemu smo slušali u Evanđelju. On je tako osoba prijelaza. On je zapravo prorok kao i drugi starozavjetni proroci. Ali on stoji na pragu Novoga zavjeta, jer smije gledati Mesiju, Krista. On smije neposredno navijestiti njegov dolazak u ovaj svijet. To je kao da nas Ivan želi uhvatiti za ruku i prevesti nas u novo vrijeme koje je počelo Kristovim rođenjem u betlehemskoj štali.
To je nešto za kraj, ali počinje nešto novo: na jednom takvom prijelazu stojimo mi danas. Dajmo se voditi od Ivana. S njim je ruka Gospodnja. Smijemo vjerovati da nam on vodi Krista ususret, na čiji smo se dolazak u našem svijetu ovih adventskih tjedana pripremali. Na koncu smo ali stojimo također usred novoga početka.
Meditacija
“Evo šaljem glasnika”,
kaže se kod proroka Malahije.
I u Lukinu evanđelju čitamo
o rođenju Ivana Krstitelja.
Neposredno prije Svete noći
Luka priča događaje
oko rođenja Krstiteljeva.
On treba dobiti ime Ivan.
To je protiv tadašnjega običaja,
jer se tako još nitko nije zvao u obitelji.
Tako je i ime Ivanovo jedan znak:
nešto sasvim novo dolazi u svijet,
počinje novo vrijeme.
Bog postaje čovjek –
Novi zavjet ohrabruje.
Fra Jozo Župić