Četvrtak treće nedjelje došašća
Suci 13,2-7.24-25a; Lk 1,5-25
Cijeli život prati nas neizvjesnost. Mi ne znamo što će biti sutra. Tmina leži nad budućnošću, samo sjenovito slutimo dolazeće. Ukočeni od nenadanih udaraca prošlosti, usuđujemo se strašljivo za nove putove. Ovi adventski dani žele nas učiti suprotnosti: nanovo se ohrabriti, podići glavu, radosno gledati naprijed. Zbog neizvjesnosti života ne klonuti duhom, jer Bog je naš pratilac. On dolazi u naš svijet i ide s nama na putovima života. Tako nam se daje obećanje u Ulaznoj pjesmi današnjega dana: “Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti, i nestat će straha u kraju našem, jer on je naš Spasitelj.”
Impuls
Trudnoća je uvijek osobit događaj u životu jedne mlade obitelji. Često se mora još puno toga pripremiti, dok ne prispije potomak.
Upravo kod prvoga djeteta vlada kod budućih roditelja još puno nesigurnosti. Hoćemo li pak sve ispravno učiniti kad je dijete tu? Kakva će biti budućnost s djetešcem?
O dvije trudnoće izvještavaju nas također biblijski tekstovi današnjega dana. U knjizi sudaca slušamo o ženi Manoahovoj, a u evanđelju o Elizabeti. Obje su žene neplodne. Ne mogu dobiti djecu, nada u potomstvo već je davno iščezla. Ipak se događa iznenađenje: obje će žene ipak zatrudnjeti i donijeti dijete na svijet. Jedno će dijete biti veliki i poznati sudac Samson, a drugo dijete Ivan, kasniji Krstitelj i Preteča Mesije.
Obje pripovijetke sadrže radosnu vijest, da za Boga ništa nije nemoguće. Po njegovu djelovanju obje žene ipak mogu roditi dijete. Gdje je iščezla svaka nada, gdje je netko na temelju tvrdih činjenica već rezigniran, On zahvaća. On otvara nove putove, nama ljudima daruje dobru budućnost. To nam obećaju ta dva teksta. I tako smijemo vjerujući i povjeravajući se njemu, kročiti kroz život, jer više nema tmine, koju on ne bi mogao obasjati. Budući da on mijenja sve naše neplodnosti, također i mi uvijek iznova proizvodimo dobre plodove, u svim životnim položajima, koji također mogu biti bez nade.
Meditacija
Bog želi da mi ljudi živimo i da imamo život.
On vodi i prati svoje stvorenje tako,
da se u njemu može razvijati život.
Upravo tamo,
gdje se ljudski gledajući više ne vidi izlaz,
Bog zahvaća.
Tamo on stvara novi početak;
tamo stavlja novi životni znak:
Abraham je bez djece,
ipak će njemu u visokoj starosti biti darovan potomak.
Također Ana, majka Samuelova
dugo trpi jer je bez djece.
Bog joj daruje sina.
Biti star i bez djece pokazuje:
Ovdje je svemu kraj,
ovdje više nema izgleda za budućnost.
I baš tu
pokazuje se najjasnije Božja ljubav prema životu:
On stvara nadu za svoj narod,
on šalje Spasitelja.
I to upravo tamo
gdje se činilo da je svemu kraj.
Fra Jozo Župić