Subota prve nedjelje došašća
Iz 30,19-21.23-26; Mt 9,35-10,1.6-8
Uvod
Za većinu od nas vrijeme škole je već duga priča. Mnoge priče iz toga vremena možete dobro ispričati. Mi smo ipak oni koji svakoga dana nešto nova učimo. Ima mnogo novih iskustava, koja sačinjavaju naš život. Učenici smo cijeloga života. Prorok Izaija čije čitanje slušamo, označuje Boga kao učitelja: “Oči će ti gledati Učitelja tvoga.”
Bog je naš učitelj i mi smo njegovi učenici. Svakoga dana možemo novo učiti, kako izgleda život, koji se orijentira prema Božjim zapovijedima, koju mjeru uzima od one ljubavi koja je sam Bog.
On, koji “iscjeljuje prijelom svojemu narodu, i liječi njegove rane”, dolazi nam ususret. Na to se pripremamo ovih dana došašća.
Impuls
Odlučujući događaji naše vjere događaju se u noći: usred noći Krist je rođen na betlehemskim poljanama i usred noći Otac ga je uskrisio.
Noć je uistinu simbol za loše uvjete života. Noću se nitko ne usuđuje izići iz kuće, noću vladaju nesigurnost i opasnosti. Preci su s osobitom pomnjom slavili vrijeme između Badnjaka i Tri kralja: to je bilo vrijeme najdužih noći i najkraćih dana.
U narodnom vjerovanju te noći su bile usko povezane s jakom vjerom u demone. Zlo je bilo tih dana osobito djelotvorno. Stoga je bilo vrlo važno, da netko ne izlazi sam, nego se na pravi način pripremi, da ne ponudi zlim duhovima nikakvu mogućnost za napad.
S Kristom je noć izgubila svoj užas. Krist pokazuje: nikakva noć nije tako mračna, da ne bi Božje svjetlo bilo jače. Nikakva noć nije tako tamna, da ne bi Božja ljubav bila puno veća. Umjesto negostoljubive i opasne noći dolazi novi život u svijet: kao malo dijete, koje biva položeno u jasle; kao uskrsnuli , koji nam zasja u svjetlu uskrsnog jutra.
Život počinje u noći – u ono vrijeme, koje za nas na prvi pogled zrači neprijateljstvom prema životu.
Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, kaže prorok Izaija. Kao kršćani znamo, da Izaija pridržava sebi pravo: sveta Kristova noć i uskrsna noć su usko povezane s tom slikom. Tako mi ispovijedamo Krista kao “Sunce pravde”, koji je svojim rođenjem zasjao ljudima. I u uskrsnoj noći gori uskrsna svijeća: ona je znak za svjetlo Uskrsloga, koji je raskinuo svaku tamu i sam obasjava noć smrti. Mi koji sjedimo “u tami i sjeni smrtnoj”, pripremamo se za Krista, koji nas oslobađa. On će doći, da bi mjesec noći našega života, tako zasjao kao sunce.
Meditacija
“Oprosti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim”:
Bog je veći od svakoga ljudskog duga;
on nam oprašta, jer je milosrdan.
Bog je Bog milosrđa i ljubavi.
On čeka na to, da mu se obratimo,
da pred njim ispovjedimo našu izdaju.
“Bog će ti se smilovati; čim te čuje”, kaže prorok Izaija.
Smijemo se okrenuti Bogu,
jer je već tu za nas.
Fra Jozo Župić
