Biblija ili Sveto Pismo je Božja riječ upućena čovjeku a sadrži istine o Bogu i čovjeku te istine o Božjem djelu spasenja čovjeka. Biblija je skup knjiga koje govore o Božjoj objavi, njegovom djelovanju u povijesti čovječanstva i njegovom planu s čovječanstvom. Ona je, dakle, skup istina koje nam govore o Bogu. Ipak u njoj, u prvom redu, ne treba gtražiti znanstvenu istinu, tj. kako se nešto dogodilo, nego u njoj tražimo odgovor na pitanje zašto se nešto dogodilo.
Biblija ne sadrži sve objavljene istine, neke istine se čuvaju i u usmenoj predaji, tj. naučavanju Crkve. Zato kažemo da se cjelokupna objava nalazi u Svetom Pismu i Tradiciji Crkve. Biblija nije samo knjiga koja sadržava Riječ Božju, nego ona jest Riječ Božja koja je upućena čovjeku svih vremena.
Pravi autor Biblije je Duh Sveti. koji je nadahnuo svetog pisca da napiše pojedinu knjigu.
Biblija se sastoji od 73 knjige i dijeli se na dva dijela:
– Stari zavjet je opći naziv za knjige koje su nastale prije rođenja Isusa Krista. Stari zavjet ima 46 knjiga – a dijele se na petoknjižje, povijesne knjige, psalme, mudrosni spisi i proročke knjige. Središte Starog zavjeta je izbavljenje Židova iz egipatskog ropstva i sklapanje Starog saveza na brdu Sinaj s izabranim narodom preko Mojsija.
– Novi zavjet je naziv za knjige koje su nastale poslije rođenja Kristova, a nadahnute su njegovim životom i djelovanjem, njegovom porukom i životom prve Crkve. On obuhvaća 27 knjiga i sadrži: 4 evanđelja, 21 poslanicu, Djela apostolska i knjigu Otkrivenja. Središte Novog zavjeta je Isus Krist, njegovo utjelovljenje, muka, smrt i uskrsnuće te poslanje Duha Svetoga, Duha Branitelja nad apostole, a preko njih na cijelu Crkvu.
Biblija je pisana na hebrejskom jeziku i na grčkom jeziku, osim malih dijelova koji su pisani na aramejskom.
Mnogi su tijekom povijesti pokušavali pristupati istinama koje su zapisane u Bibliji na različite načine: doslovno, alegorijski, moralno…. No, u novije vrijeme Bibliji se pristupa egzegetski i hermeneutički. To znači da se tekstovi analiziraju, te se pokušava staviti ih u kontekst vremena u kojem su nastali.
Za lakše snalaženje u Bibliji svaka knjiga ima svoju kraticu, a poglavlja knjige pisana su velikim brojevima na početku poglavlja, a redak je označen malim brojem na početku svakog retka.
STARI ZAVJET
Stari zavjet je skup knjiga koje govore o povijesti izabranog naroda od postanka svijeta do rođenja Isusa Krista. Knjige Starog zavjeta su nastajale od polovice 13. do 1. stoljeća prije Krista.
Izabranje započinje stvaranjem svijeta koje je opisano u sedam dana. Biblija je knjiga koja sadrži istine koje su ispričane u priču kako bi ih ljudi lakše razumjeli. Bibliju ne zanima toliko koliko je Bog stvarao svijet nego ih zanima da je Bog stvorio svijet, čovjeka i dao čovjeku svijet da ga upravlja i da dovrši stvaranje koje je Bog započeo. Bog nije stvorio svijet i ostavio ga da se svijet brine sam za sebe, nego i dalje on održava ono što je stvorio. Mi bismo mogli doći do toga da je Bog stvorio svijet, iz podataka koje imamo u svijetu, tj. iz govora koje nam pruža priroda i cijeli stvoreni svijet, no, ne bismo mogli znati kakav je Bog u sebi, da nam On to nije objavio.
Bog je stvorio čovjeka, Adama i Evu i njima je dao da se brinu za svijet. Opet Biblija ne govori o količini stvaranja, nego opet uzima primjer jedne obitelji kako bi pokazao svoju volju za cijeli svijet. Adam i Eva su primjeri cijelog čovječanstva, to im i imena govore Adam – zemljani, Eva – majka svih ljudi.
Prvi grijeh ili istočni grijeh koji se opisuje u Bibliji, jest grijeh kad su ljudi odlučili biti kao Bog, tj. upravljati svojim vlastitim životom na način kako oni žele, tj. odbaciti Božje zapovijedi. Ljudi su pokušali odlučivati što je dobro a što je zlo i pogriješili. Bog je tada obećao ljudima poslati spasitelja koji će ljudima opet vratiti onu vrijednost koju su imali prije grijeha.
Zatim je Bog izabrao Abrahama preko kojeg je odlučio voditi povijest jednog naroda kako bi pokazao cijelom svijetu kako se Bog brine za svoj narod. Abraham je odustao od štovanja poganskih bogova i prešao na štovanje jednog Boga. Bog je njega i njegovog sina Izaka naučio kako ne treba prinositi ljudske žrtve, nego žrtve koje su Bogu mile, a to je srce raskajano, srce ponizno.
Međutim, ljudi uvijek žele po svom raditi i onda ih to obično odvede u ropstvo. Tako je bilo Egipatsko ropstvo. Tu je Bog pronašao Mojsija i pomoću njega izveo izabrani narod iz ropstva. Mojsiju je Bog dao 10 Božjih zapovijedi – to je Savez između Boga i čovjeka, po kojem je ovaj dio Biblije i dobio naziv. Mojsije je vodio narod kroz pustinju 40 godina u Obećanu zemlju.
Nakon dolaska u obećanu zemlju Bog je narodu slao razne upravitelje kako bi oni vodili narod pravim putem, kako ne bi kršili obećanje dano Bogu. Cijela povijest Izraela odvija se upravo preko vjernosti savezu i obećanju dano Bogu, te poštovanjem hramskog kulta. Koliko su više držali to obećanje i vjernost savezu s Bogom toliko im je uspješno bilo u životu. Bog je svoj narod vodio preko sudaca, preko kraljeva, proroka koji bi se uvijek javljali u kriznim vremenima kad bi narod zaboravio svoju vjeru i zaboravio svoje obećanje. Cijela povijest Izraela upućena je prema iščekivanju Mesije, koji će biti vladar nad cijelim Izraelom, nad svom zemljom, nad svim ljudima, jer će onda svi ljudi prihvatiti vjeru u pravoga Boga i živjeti na ispravan način.
NOVI ZAVJET
Knjige Novog zavjeta su nastajale od polovice 1. do početka 2. stoljeća. Govore nam o Isusu Kristu, njegovoj nauci i djelu otkupljenja, osnutku i razvoju Crkve, i pripremaju nas za drugi Kristov dolazak na kraju povijesti.
Najvažnije novozavjetne knjige su: 4 evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan), zatim slijede Djela apostolska, 21 poslanica i na kraju knjiga Otkrivenja. Poslanice su slijedeće: 13 od sv. Pavla (Rimljanima, 2 Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, 2 Solunjanima, 2 Timoteju, Titu, Filemonu), Hebrejima, Jakovljeva, 2 sv. Petra, 3 sv. Ivana, i sv. Jude.
Četiri Evanđelja nam govore o osobi Isusa Krista, i to kao o “Sinu Božjemu”, “Mesiji”, “Sinu čovječjemu”. Iako su četiri, u biti, to je jedno evanđelje, jer sva govore o istoj osobi, samo pod različitim vidikom. Riječ “evanđelje” znači “radosna vijest” ili “blagovijest”.
Sv. Matej evanđelist nam govori prvenstveno o Isusu kao o Mesiji na kome se ispunjavaju starozavjetna proročanstva. Od pet Isusovih govora najvažniji je “Govor na gori”. To je najduže evanđelje, posebno prikladno za kršćane židovskog porijekla. Sv. Marko evanđelist nam predočuje Isusa prije svega kao Sina Božjega. To je prvo napisano evanđelje. Prikladno je za kršćane nežidove. Kratko je i jasno, a podloga su mu Petrove propovijedi. Sv. Luka evanđelist predstavlja Isusa kao Gospodina, Kyriosa. Za njega je Isus čovjek utjelovljene dobrote, posebno prema slabima, siromašnima, bolesnima i grešnima. Vrlo je pedantan i sve ispituje. Posebno lijepo piše o ulozi žena kod Isusa. Vrlo prikladno za čovjeka koji želi susresti Isusa puna milosrđa i dobrote. Sv. Ivan evanđelist je posljednji novozavjetni pisac, teolog, mistik, te Isusa predstavlja na simboličan način. Isus je za njega Riječ, Svjetlo, Istina, Ljubav, Život, Zaručnik, Pastir, jednak Ocu.
Djela apostolska je napisao sv. Luka i ona nam govore o djelima apostola, silasku Duha Svetoga, nastanku i životu prve Crkve pod vodstvom Duha Svetoga i njezinu širenju i opisuje progone prvih kršćana.
Poslanice pružaju temeljnu teološku pouku o vjeri Crkve, o životu u Duhu i kršćanskom moralu. Posebno su značajne poslanice sv. Pavla.
Knjiga Otkrivenja ili Apokalipsa je zadnja knjiga Novog zavjeta. Usmjerena je prema budućnosti i svekolikoj preobrazbi neba i zemlje. Glavno lice knjige Otkrivenja je Krist – Jaganjac, Svepobjednik. Završava prekrasnim zazivom i čežnjom: “Dođi, Gospodine Isuse”! Knjiga Otkrivenja govori o stvaranju novog neba i nove zemlje. Na taj način kao da je Bog htio zaokružiti svoju poruku čovjeku: da je za čovjeka stvorio sve, i staro i novo nebo i zemlju.