Ni u godinama što su uslijedile Sinj i Cetinska krajina nisu živjeli spokojno. Potresi su drmali, vatra je palila, kuga odnosila živote. Narod se u nevolji utjecao Gospi. Ustrajnom u vjeri, Gospa je pomagala. Narod se molio, ali i vraćao pred Gospinu sliku i za primljene milosti prinosio zahvalne molitve i darove.

Otklen tebi, Sinju bili,
Da se ime tvoje mili
Sitnoj travci, kršnu boru…
Otkle ponos, otkle dika…
Od koga ti srića data…
 Zvizda toja, Gospa tvoja,

Poslije obrane Sinja, slika Gospe od milosti ostala je u sinjskoj tvrđavi na Gradu. Kad je popravljena crkva u donjem gradu, koja je bila spaljena tijekom napada na Sinj 1715. godine fratri su zatražili da se Gospina slika vrati iz crkvice sv. Mihovila u Tvrđavi u Gospinu crkvu u donjem gradu. Tome su se usprotivili vojnici i časnici.

Kada ih se nije moglo nagovoriti fratri, godine 1721. pošalju fra Pavla Vučkovića do samog dužda u Mletke. Saslušavši fra Pavla, dužd Giovanni Corner II. izda naredbu na generala Dalmacije Dieda da se Gospina slika preda fratrima. Ovaj je odmah napisao pismo sinjskom providuru Semitecolu u kojem mu je naredio da se izvrši duždova neredba. Diedovo pismo donio je iz Splita u Sinj fra Lovro Šitović (Ljubušak). Pratio ga je fra Brne Roguž (Pavlović) i dva šaka, fra Marko Smoljo i fra Petar Filipović, koji je sve ovo u kronici opisao. Taj prijelomni trenutak opisuje Filipović riječima: "Pred providurom vapiu fratri, vapiu oficiali. Fratri da se ispuni zapovid principova, oficiali da se Gospu ne tiče doklen i oni svoje razloge principu ne prikažu. Ele najposli providur reče: - Princip zapovida a general naređuje, ja sam dužan poslušat!" Nakon borbe, oklijevanja i pregovora konačno je fratrima dopušteno da uzmu Sliku.

Razmišljajući o sinjskim vitezovima, vojnicima, koji dadoše okruniti Gospinu Sliku fra Josip Ante Soldo piše: "Vojnici su posebna vrsta ljudi. Raspojasani ali i pokajnici, opori ali i vjerni prijateljima, nemilosrdni ali puni zahvalnosti dobročiniteljima. Ako je itko osjetio u sinjskoj tvrđavi da su ostavljeni kao žrtve nadmoćnom neprijatelju, to su bili branioci jer je mletačka vojska iza Visoke čekala da se neprijatelj okrvavi pod surim zidinama. Žrtve nemilosrdnog, nejednakoga boja, dobro su uviđale tko mu je prijatelj i pravi pomoćnik. Stoga su u bezizlaznoj situaciji osjetili da im jedino može pomoći junačka desnica, oko sokolovo i nebo utjelovljeno u slici otužne Gospe. To su uvjerenje snažile molitve vjernika i fratara pred Slikom. Dijeljenjem milosti viteštva umilna je prilika dobila novi naziv: Gospa Sinjska".

Početkom 1715. godine stigla je u Sinj vijest da je Turska (8. prosinca 1714.) navjestila Veneciji rat. Svi su slutili da će Turci iz Bosne najprije napasti Sinj, pa su se u Sinju odmah počeli pripremati na obranu, utvrđujući Grad. U isto vrijeme Turci su se, u Bosni, spremali za napad. Skupivši pod Kupresom ogromnu vojsku, šerašćer Mehmed-paša šelić poše prema Sinju. Dana 23. srpnja 1715. prijeđe preko Prologa i utabori se uz Cetinu. Narod se u cetinskoj krajini silno prestrašio. Jedni su bježali prema primorju, drugi u brda. Svoju imovinu donosili su u novu crkvu, nadajući se da će topovi iz Grada obraniti crkvu od Turaka.

"Ponesoše Gospinu priliku, ostaviše Ramu plemenitu..."

Početkom 17. stoljeća franjevci su u obnovljeni samostan sv. Petra u Rami donijeli sliku Majke Božje. Sijećanje na strašni pokolj iz godine 1557., kada su Turci zapalili samostan i ubili pet fratara, još je bilo živo. "U tom zaklonjenom dijelu Bosne nije prodirala vojska nego grupe zulumćara, pljačkaša sijući zlobu i mržnju, pljačkajući mirno stanovništvo. Stoga su redovnici smjestili sliku otužne Marije u crkvu do 'Gospinih vratiju' i pred njom zaufano molili."

Počeci štovanja "Majke od milosti"

O prvim počecima štovanja Gospine slike nemamo sigurnih podataka. Fra Petar Filipović piše, kako je čuo od starijih fratara, da se Slika Gospe od milosti - tako se prije zvala slika Gospe Sinjske - nije nalazila na oltaru u ramskoj crkvi, nego u jednom izdupku u zidu i da je isprva nisu štovali kao poslije. No, značajno je, ističe Filipović, kako je Božja Providnost na poseban način čuvala ovu sliku. Naime, ramski je samostan sv. Petra bio više puta pljačkan, paljen rušen (1557, 1653, 1661), ali Slika nije nastradala, (kao ni u Sinju kada je 1944. bombardirana crkva), nego je uza sve nepogode, što ih je doživio ramski samostan odoljela zlobi nekrsta, bijesu janjičara i sili vatre. Zato nije čudo, ističe Filipović, da su neki već tada Slici iskazivali posebno štovanje i običavali uz svetkovine pred njom paliti voštanice.

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslikana na platnu, duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili Sliku u torbi za bježanja iz Rame. Godine 1927. Sliku je temeljito očistila i u jednakoj veličini preslikala slikarica č. s. Rafaela Egger, a godine 1965., pred proslavu 250. obljetnice čudesnog oslobođenja Sinja i Cetinske krajine, Sliku je konzervirao Filip Dobrošević iz Splita.