Gospodin dolazi spasiti narode! Ivan će Krstitelj na ovo nadodati: Pripravite mu put! Kako mu pripraviti put? – Pa tako da se jače okrenemo Bogu, da u svom životu tražimo Boga i ono što on želi. Imajmo otvoreno srce da bismo prepoznali volju Božju i po njoj uskladili svoj život.

Misna čitanja druge nedjelje došašća

Prvo čitanje: Iz 40,1-5.9-11
Pripravite put Gospodinu!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 85, 9ab-14

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje: 2Pt 3, 8-14
Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.
Riječ Gospodnja

Evanđelje: Mk 1,1-8
Poravnite staze Gospodnje.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje u drugu nedjelju došašća

Ljudi iščekivanja i traženja - 2. nedjelja došašća B (Mk 1, 1-8)

Prorok Izaija najavljuje radosnu vijest dolaska Božjega. Bog ne kasni ispuniti svoja obećanja, kaže sv. Petar u svojoj Drugoj poslanici. A na samom početku svoga evanđelja sv. Marko svečano obznanjuje dolazak Božji po Božjem glasniku Ivanu Krstitelju. Svečanost tona najave i obznane Božjega dolaska doima se kao pjesma. Ona se čini sposobnom pokrenuti ono božanski pjesničko u svakoj u ljudskoj duši koja je u iščekuju i traženju veličanstvenoga, oslobađajućega, uzvišenoga, spasonosnoga.

Velike likove Svetoga pisma možemo označiti kao osobe koje su iščekivale i tražile: patrijarsi od Abrahama do Zaharije, proroci od velikih i malih sve do Ivana Krstitelja. Iščekivanje i traženje možemo označiti ne samo kao ono za čim mi ljudi čeznemo nego kao ono što jesmo. Djeca iščekuju dolazak sv. Nikole, sv. Lucije. Iščekuju darove. Oči su im rastu od iščekivanju i ostaju dugo budne. Dječje čeznutljivo iščekivanje ne napušta nas ni kad odrastemo. No, ono kod odraslih može biti djetinje ili djetinjasto.

Djetinjasto je onda kad čekamo da dođe „barba iz Amerike“ da nas obaspe imanjem koje nam osigurava život. Ili kad igramo igre na sreću čineći svoj život ovisnim o tom danu kad ćemo dobiti lutriju. Djetinjasto je kad mislimo da će nam tehnička dostignuća ili materijalno blagostanje riješiti pitanje sreće u životu. „Mana ne pada svaki dan!“

Iščekivanje može ostati djetinje, tj. radosno a ipak zrelo ako u nama gori čežnja za znanjem, čežnja za onim prostranstvima našeg ljudskog duha i duše koji su im potrebni. Prostranstvima koje slutimo, koje tražimo; čežnja za susretom koji će ozariti naša lica, čežnja za spokojem u duši uz koru kruha i zrno soli. Spokojna duša, site oči, toplo srce.

Ivan Krstitelj je lik zrelog djetinjeg iščekivanja. On provodi strogi život. Nosi skromno odijelo i jede još skromnije jelo. Time nam pokazuje da je za naše zrelo iščekivanje potrebno odbaciti teški teret onoga što nam stvarno nije potrebno, ili barem nije neophodno za pravu radost i smisao. Puno toga što smatramo potrebnim slično je djetinjastom gomilanju igračaka. Kad zaboravimo da su djeca nevjerojatno kreativna, kupujemo im neizmjerne količine igračaka. Djetetu sve može poslužiti kao igračka. Hrpa „kupljenih“ igračaka otupi djetinji smisao za pronalaženje radosti u postojećim igračkama i pretvaranjem svega u „igračku“. Slično je s odraslima. Gomilaju, traže i iščekuju mnogo toga što ne donosi ni sreću ni smisao, već naprotiv otupljuje kreativnost i umjetnost snalaženja s onim što imamo.

Ivan Krstitelj nudi krštenje obraćanja. Nudi novi pogled na našu vlastitu stvarnost, ono što jesmo i na ono što već imamo. Kaže: Ljudi, što ste svoje čežnje prikovali za zemlju? Dolazi Onaj s Neba koji će vas povesti sigurnom stazom vaše čežnje. Pođite za njim u „obećanu zemlju“. On malene uvodi u svoje kraljevstvo. Ponizne uzvisuje. Žalosne tješi. Druguje s osamljenima. Čini društvo odbačenima.

Što nam priječi čuti poziv Ivana Krstitelja na obraćenje? To nam priječi uvjerenje da je želja za obraćenjem iluzorna, da je obraćenje nemoguće. Priječe nam to prisilne misli da živimo u okolnostima u kojima nam se ne može dogoditi nikakvo obraćenje, nikakva dobra promjena, ništa nova što bi na priuštilo radost. Priječi nam to malodušnost i strah pred nepoznatim. S tog puta obraćenja zavode nas i lažni proroci koji obećavaju raj na ovom svijetu, koji na za raj nude blještavilo ovoga svijeta. Oni nam nude raj bez pogleda na nebo, bez uvažavanja naše smrtnosti, bez vjere u život poslije života, bez vjere u  Boga u našem ovozemaljskom životu koji s nama ide „dolinom suza“.

Ivan Kostelj poziva na odvažnost da slijedimo svoju duboku čežnju za Bogom. Ona je u nama živa poput djeteta koje nosimo u sebi, poput svih onih djetinjih čežnji za roditeljima. Dodirljiva poput djetinjeg uvjerenja da može dotaknuti mjesec. Ona dovodi do otkrića da smo u duši puno bogatiji, puno ljepši, puno vredniji. Jedan dan s Bogom bolji je od tisuće drugih.

Kao odrasli znamo da se ništa od toga ne nalazi se u basnoslovnom svijetu. Nalazi se u pustinji. Pustinja je znak posljedica one pustoši koja proizlazi iz nepovjerenja u ono što je Bog u nama stvorio. Zato se kaže da će procvasti pustinja, tj. procvast će naš zamrli duh. U pustinji će se dogoditi glad i žeđ za višim smislom našega života, za Božjom pravdom, za životom koji ne ovisi ni o jelu ni o odjelu.

Ta vrst gladi i žeđi stvorit će prostor Duhu Svetom da nam ispuni srce i dušu rosom milosti Neba. Ta nas radost pohodi ponajprije kad je drugima priređujemo! To je put adventom do Božića. (fbv)

******

Pripravite put Gospodinu

(Iz 40,1-5. 9-11 ; 2 Pet 3,8-14 ; Mk 1, 1-8)

Evo nas u drugom tjednu došašća; na putu smo prema Božiću. Pripremamo se za proslavu Isusova rođenja. On je jednom živio na ovoj našoj zemlji, proživio naš ljudski život; iz ljubavi prema nama predao se u smrt. I na rastanku sa svojima obećao: Opet ću doći k vama! Ne više kao malo dijete, već kao Sudac i Kralj. To će biti Isusov dolazak u slavi i veličanstvu. Izmađu ova dva Isusova dolaska odvija se naš život na zemlji.

Kako se odvija? – Svakako! Kad bolje, kad gore! I uvijek je tako bilo s čovjekom. Svi bismo mi željeli da nam je lijepo i dobro, svi bismo željeli uspjeti u životu, ali često ispadne drukčije. Doživljavamo neuspjehe, razočaranja; prati nas patnja, zlo i bolest. I može se reći da svi mi na neki način trpimo i patimo. Moguće je da su puno puta drugi krivi za ovo što doživljavamo, ali pred Boga ne možemo doći ako ne priznamo i svoj dio krivnje. Često smo i sami krivi; sami griješimo i tako povećavamo to zlo u svijetu svojim zlom, svojom slabošću, svojom sebičnošću, svojom ohološću.

Zato je danas na mjestu riječ proroka Izaije, koji je tipični prorok adventa. On kaže: Treba dokončati ropstvo grijeha u sebi! Potrebno je okajati vlastitu krivnju!  I dalje zove: Pripravite put Gospodinu, poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Sve što je u nama krivudavo, sve što u našem vladanju strši, treba izravnati i promijeniti. Kad se to učini, tada će se u nama pojaviti Slava Gospodnja, tada ćemo doživjeti  kako je u nama sve drukčije kad Gospodin zagospodari našim životom.

Evanđelist Marko stavlja te iste riječi u usta Ivanu Krstitelju. Tko je ovaj čovjek? On je Božji čovjek! On stoji na granici Staroga zavjeta tj. staroga svijeta i Novoga zavjeta, onoga što s Isusom dolazi. On je taj preteča novoga. On to novo najavljuje. Dosta je znati da je Isus za nj kazao da je najveći od svih koje je žena rodila. Koje li pohvale!

Na što Krstitelj zove? Zove na obraćenje! Pripravite put Gospodinu! Omogućite mu da uđe u vas, da uđe u vaš život. U zarobljeno srce Bog ne može ući. Srce treba osloboditi da bi se Bog u njemu nastanio, da bi mogao u nama boraviti.

Priznaje Krstitelj, nije on put, on pripravlja put za Krista; nije on taj s kojim počinje novo; on ga samo najavljuje. Kaže: „Nakon mene dolazi jači od mene! On će vas krstiti Duhom Svetim!“

Poziv na obraćenje upućen je svakom čovjeku. Nije li i Isus započeo svoj javni život s riječima: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“

Svako vrijeme ima svoje zamke, svako vrijeme krije opasnosti, pa i ovo naše vrijeme. I naše vrijeme je u duhovnoj krizi; prenaglašava se materijalno, a duhovno se gura u stranu, duhovno se žrtvuje. Čovjek našeg vremena podlegao je zabludi da je ekonomija  najvažnija stvar na svijetu. Posvuda vlada utrka tko će više imati, tko će se bolje snaći. Svi mediji i reklame ovoga svijeta zovu i prisiljavaju čovjeka: Kupi ovo! Nabavi ovo! Ovdje se snađi! Ovdje se osiguraj! Ovdje dođi do slave, do popularnosti, do vlasti, do bogatstva!Tako razmišljaju ljudi ovoga svijeta.

Kršćanin se treba oduprijeti pritiscima ovoga vremena, treba se oduprijeti mentalitetu ovoga društva. Zato nam advent stavlja pred oči druge uzore i primjere. Ne ljude koji su se snašli u očima ljudi, već ljude koji su imali Boga, koji su slušali Boga, koji su čvrsto vjerovali da im Bog može dati neusporedivo više od bilo koga.

Takav je Abraham: Njemu je rečeno: Iziđi iz svoje zemlje! Ostavi svoju sigurnost!  Sa mnom ćeš dobiti puno više, sa mnom ćeš biti sretan i blagoslovljen! Takav je Mojsije, po kojemu Bog izvodi velika djela.

Na poseban način, takva je Djevica Marija, koja je prisutna u mnogim adventskim molitvama i pjesmama. Ona hvali i slavi Boga! On je Svesilni! Njegovo je ime sveto, njegova se dobrota proteže na sve naraštaje. Ona od njega i za nj živi! Stoga je advent i Marijino vrijeme, jer ona je ta koja očekuje i prima u svoje krilo Sina Božjega.

Djevica Marija željela bi i nama pomoći da se vrata našega srca otvore otkupitelju čovjeka. Želi nas poučiti da budemo ponizni i maleni, jer na takvima počiva Božji pogled; Bog takve opaža i k njima dolazi, i kod njih se nastanjuje. – Ona nas želi i poučiti kako treba moliti i kako treba slušati Božju riječ. Sve što od Boga dolazi želi nas poučiti kako ćemo što bolje vršiti volju Božju. Puno puta u godini slušamo molitvu Crkve: Nauči nas, Bože, vršiti svoju volju, nauči nas, pravilno se služiti zemaljskim dobrima, a težiti za nebeskim!

S Bogom ići ne znači ići od uspjeha do još većeg uspjeha. S Bogom ići kroz život ne znači da smo mi gospodari Boga, ne znači da je Bog samo zato tu da ispunja naše želje i planove, da on bude naš sluga. Onda ne bi bio Bog. Bogu treba dopustiti da bude Bog. Vjera uključuje da Bog zna bolje nego ja što je za mene, koji je put za mene. Izaija na jednom mjestu kaže: „Hranit će vas Gospodin kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al´ se više neće kriti tvoj učitelj“ ( Iz 30,18-26 ). On će biti s tobom i pokazivat će ti put kojim trebaš ići. Ali jedno traži od tebe: traži da izbaciš iz glave, iz savjesti i iz srca svoga  sve zlatne i srebrne kumire kojima se klanjaš i koji te guše. To su tvoji okovi. Treba im kazati: Napolje! Tada će u tvoj život ući Bog, a gdje on uđe tu se vraća život,  radost, mir, tu sve postaje drukčije. Tada u te ulazi Božja snaga koja te krijepi; u te ulazi Božje svjetlo koje te iznutra obasjava i grije, u te ulazi  Božji duh koji te oživljava i oduševljava za život.

Advent je u Crkvi sveto i povlašteno vrijeme. Otvorimo Bogu dušu i srce, dopustimo mu da nas povede novim putem, svojim putem, na kojem će u našim srcima biti manje nemira, manje praznog i lakomislenog života, a više radosnog i lijepog. (faks)