Osim materijalnih potreba čovjek ima duhovne potrebe i interese, koje čovjek treba razvijati i koji ne smiju zakržljati. Čovjeku treba hrana i piće, treba mu odjeća i stan, ali osim toga čovjek ima potrebu za ljubavlju, za smislom, za srećom i ispunjenjem. Može netko biti materijalno dobro situiran, imati kruha i novca napretek, a opet da mu život bude nikakav: nepriznat, neprihvaćen, odbačen, komunikacija s bližnjima nikakva, odnosi polomljeni

Misna čitanja devetnaeste nedjelje kroz godinu

Prvo čitanje: 1Kr 19, 4-8
Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: Ps 34, 2-9

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje: Ef 4, 30–5, 2
Hodite u ljubavi kao i Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 6, 41-51
Ja sam kruh života koji siđoh s neba.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«
Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Riječ Gospodnja.

Razmišljanja uz devetnaestu nedjelju kroz godinu B

Isus - kruh života
19. nedjelja B (1 Kr 19, 4-8; Ef 4, 30-52; Iv 6, 41-51)


Već treću nedjelju zaredom čitamo ulomke iz 6. poglavlja Ivanova evanđelja koje govori o kruhu. Započeli smo s Isusovim čudom umnoženja kruha, kad je Isus nahranio veliko mnoštvo ljudi. Tada su ga oduševljeno prihvatili, htjeli su ga čak zakraljiti. Isus u govoru o kruhu ide malo dalje: ovo što smo danas čuli, doimlje se kao veliki nesporazum između Isusa i njegovih slušatelja. Početno divljenje nad čudesnim umnoženjem kruha pretvorilo se u mrmljanje i u pravu pobunu protiv Isusa, kad im je kazao: „Ja sam kruh koji je sišao s neba“ (Iv 6,41). Slušatelji nisu shvatili da je čudo s kruhom bilo samo znak nečega većega i važnijega čemu ih Isus želi poučiti.

Isus im želi reći: Nije sve u kruhu! Ne rješava se problem ljudskoga života samo zemaljskim kruhom, jer čovjeku treba više od kruha. Osim materijalnih potreba čovjek ima duhovne potrebe i interese, koje čovjek treba razvijati i koji ne smiju zakržljati. Čovjeku treba hrana i piće, treba mu odjeća i stan, ali osim toga čovjek ima potrebu za ljubavlju, za smislom, za srećom i ispunjenjem. Može netko biti materijalno dobro situiran, imati kruha i novca napretek, a opet da mu život bude nikakav: nepriznat, neprihvaćen, odbačen, komunikacija s bližnjima nikakva, odnosi polomljeni.

Isus ih zove na vjeru! On je poslan od Oca da dade život svijetu. On može dati puno više od kruha; on nam daje kruh s neba. Taj kruh je različit od Mojsijeve mane koju oni spominju i koja utažuje samo tjelesnu glad. Od tog kruha čovjek će opet ogladnjeti. Čovjeku treba više, jer on je iznad drugih živih bića. On teži za srećom, za mirom, za zadovoljstvom, za ispunjenjem. Tko će mu to dati? Tko će ga s tim nahraniti?

On – Sin čovječji od Oca je poslan da bude kruh za naše duhovne potrebe. To nam Isus daje! Zato i kaže: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

1. Ivanova je antropologija ovo: postoji tijelo (sarx) i postoji duh (pneuma). Tijelo je poslušno zakonima prirode i svijeta. A tu je glavni zakon nagon za samoodržanjem. To evanđelist Ivan spominje u svom Prologu: to je ono rođenje samo «od volje tjelesne» i «od volje muževlje.» U svakom živom biću prisutan je taj nagon za životom. Živjeti što je moguće duže, bolje, kvalitetnije, intenzivnije. Zemaljski čovjek juri za zemaljskim senzacijama kako bi nešto doživio, kako bi se bolje osjećao: tehnika mu je postala božanstvo, trči od jednog užitka do drugoga. Premalo razmišlja i premalo moli. Sve što čini, razina je tjelesnosti, materijalnosti, razina zemaljskoga...

2. Postoji, s druge strane, u Ivanovoj antropologiji Duh. To je kod njega životna sila. Duh je stvoriteljska sila koja daje život. Bog je već kod stvaranja udahnuo čovjeku svoga duha. Preko uskrsloga Isusa taj nam se duh daruje, ulijeva nam se u sakramentima. Taj duh nam otvara oči za istinu, za ljubav, za dobrotu, za slobodu, za drugoga. Za tim treba težiti, po tom duhu treba živjeti - da bismo vječno živjeli. Jedino je to pravi život. Zašto? Jer ima oči za druge, ima oči za svijet, oči za Boga, ima srce za ljubav.

Svaki je čovjek tijelo, ali njegova je nada i želja postati duh - biti izbavljen od navezanosti na sebe samoga i biti otvoren za Boga i za ljude. Kako je to moguće? Samo tako da se čovjek iznova rodi, da se od Boga rodi. Krštenjem smo rođeni za Boga, po sakramentima jačamo i učvršćujemo tu pripadnost Bogu.

Vrhunac Isusova učenja jest: Božja je volja da čovjek vječno živi. Isus je za nas umro da bi nas uveo u vječni život. I on nas svojom milošću osposobljava da se oslobađamo sebičnosti i materijalnosti i da se već ovdje i sada damo povesti na Isusov put ljubavi.

„Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla!“ Time on želi reći da je vjera u konačnici dar od Boga koji čovjek slobodno prihvaća. Isus je posrednik vjere jer on dolazi od Oca. Zato i ljudi mogu upoznati Oca i doći k njemu samo preko Isusa. Ali zato je potrebna poučljivost. Isus ih stoga upozorava na Pismo koje bi oni morali poznavati. – I danas su jednake poteškoće vjere. I danas ljudi trče za svim što ima na sebi privid nečega čudesnog, senzacionalnog, magijskog, ali se teško dadu poučiti i shvatiti da je vjera u poslušnom prihvaćanju onoga što Bog nudi u Isusu. Zato nam uvijek dobro dođe molitva u smislu: Isuse, rastjeraj maglu sumnje i nevjere iz našeg srca i umnoži nam pravu vjeru u tvoje božanstvo!

U svakoj euharistiji blagujemo kruh života. Svi koji blaguju taj kruh pozvani su da, poput Isusa, postanu kruh jedni drugima. Tko s vjerom blaguje ovaj kruh, za nj euharistija neće biti „tvrdi govor“, već će biti ono što jest: bit će hrana za naš život, hrana koja nam omogućuje hod za Isusom, nudi nam odgovore na životna pitanja, krijepi nas i jača. Po tom kruhu mi već sada i ovdje imamo udjela u vječnom životu.

Dao Bog da Spasitelja Isusa i u ovoj misi prepoznamo u riječi i kruhu i da ga još više zavolimo kao onog koji nam daje svjetlost i snagu i koji nas iznutra mijenja i čini nas boljima! Amen! (faks)