UČITELJ U LJUDSKOSTI (Mk 1,29-39)

Bogatstvo dara je vlastito onomu tko ga daruje. U daru se vidi njegova velikodušnost i plemenitost. Isus je sustavnost dara uzdigao na znakovitost postojanja. To je Njegova osobitost. Samo Njegova. On je sam dar. On je za to došao. Došao je dati istinu, ozdravljenje, oslobođenje.

Ne može se u Isusovu životu na zemlji apsolutno pronaći drugi smisao. I ono što najviše zadivljuje jest Njegovo neposredno uranjanje u bijedu naroda. Doista nepredvidljiv učitelj, koji postiže doktorat u ljudskosti hodajući u školu onih najbjednijih. Svi bolesni i opsjednuti. Eto Njegovog sveučilišta. On je postao Sin Čovječji izjednačavajući se s prokletnicima zemlje. S onima koji ne koriste nijednoj državi i nijednoj revoluciji. I tu, u „nerazboritoj“ društvenoj poziciji za društvo znanja i blagostanja, pokazuje se čitava istina našega Boga. Mi, tražitelji stalnih povlastica, trebamo se zacrvenjeti pred tim Bogom. Nitko ne zna toliko zla o nama kao mi sami. I nitko ne misli toliko dobro o nama kao mi sami.

Čitav se grad skuplja pred vrata kuće u kojoj je Isus. To je ilustracija svakodnevnog života. Svijet prestaje biti svijet veoma sjajan i blistav. Padaju maske. Bijeda izranja. Grad se pretvara u poniznost koja iščekuje i moli. I Bog je tu koji prihvaća i uslišava. Tu se odvija događanje svih dana. Potrebno je prepoznati tri stvari: prvo, da smo potrebni ozdravljenja; drugo, da je Ozdravitelj na dohvat ruke; treće, da je upravo to Njegovo ozdravljenje, značenje svega.

Mi imamo potrebu tog ozdravljenja jer smo postali kao naši idoli, kojima služimo i koji nas zarobljavaju. Imamo sve: ruke, noge, uši, jezik, oči, srce, ali ne koristimo ih na korist drugima i Bogu na slavu. Isus nas ozdravlja da nam povrati sposobnost da služimo. Služenje je naša sličnost s Bogom. On sam je Sin ukoliko je sluga. Istinsko ozdravljenje koje je došao izvršiti na zemlji nije ništa zapanjujuće. Želi nam dati sposobnost da ljubimo ili služimo. Služenje je ozdravljenje od smrtne temperature čovjeka: egoizama koji nas ubija kao Božju sliku. Sloboda koju nam Isus nosi sastoji se u postojanju, posredstvom ljubavi, u služenju jedni drugima. Ljubiti doista znači natovariti na sebe drugoga u njegovim potrebama i njegovim ograničenjima.

Služenje nam se može činiti malena stvar. Međutim, jedino je ono sposobno promijeniti sve. Svijet je velika gozba veoma ukusnih jela. Ali postoji točno određeno pravilo: potrebno je jesti vilicama dugim metar i po. Pakao je gdje svatko, tražeći da jede samo za sebe, umire od gladi i nabada drugoga. Raj je gdje svatko daje drugome: jedemo svi, i svatko uživa dajući i primajući dobrohotnost i ljubav. (fač)