AUTORITET LJUBAVI (Mk 1,21-28)

Riječ tijelom postala, u Evanđelju ponovno postaje Riječ da je možemo čuti i slušati. Ona u nama oslobađa reakcije našega straha i otpore neprijatelja, koji se opiru Bogu i Njegovom obećanju. Njegova nas riječ oslobađa od zloga.

Isusov egzorcizam ima programatsku vrijednost. Čitava Njegova aktivnost ima kao cilj osloboditi nas ljude od zloduha, koji nas drži robovima. Nazvan je „nečisti duh“ jer je nečisto sve što ima vezu sa smrću. On je suprotan Božjem Duhu, ljubitelju života. Naš je temeljni egzorcizam krštenje.



Isusov egzorcizam ima programatsku vrijednost. Čitava Njegova aktivnost ima kao cilj osloboditi nas ljude od zloduha, koji nas drži robovima. Nazvan je „nečisti duh“ jer je nečisto sve što ima vezu sa smrću. On je suprotan Božjem Duhu, ljubitelju života. Naš je temeljni egzorcizam krštenje. Ono označava početak borbe koja će trajati čitav život. Ta je borba sigurni zalog konačne pobjede. Prije krštenja postoji samo podložništvo i mirno ropstvo. Skoro izjednačavanje s vlastitim zlom.

Bog, kao svaki čovjek, priopćava samoga sebe riječju. Ona ispituje, darujući slobodu da odgovorimo. Ona je jedino posredništvo koje ne ostavlja otpatke. Vodi u stvarnost i nestaje u njoj. Ali je isto tako i najslabije sredstvo koji ništa ne nameće. Inače ne bi bila riječ istine, nego manipulacije, užasno uništenje. Bog se riječju potpuno izriče i daruje. Njome se izlaže riziku da bude odbijen. On ne može upotrijebiti moćna sredstva. Budući da nas ljubi, poštuje i stvara slobodu u nama. Može samo, u slučaju odbijanja, nositi do kraja vlastitu slabost, sve do križa, neuvjetovane ljubavi.

Svaki put kada se, čitajući Evanđelje, ne zadivimo, ustvari ništa ne razumijemo. Suprotno udivljenju je tvrdoća srca. Ono sve zatvara u smrt običnoga i već poznatoga, priječeći svaku novost. Isusa će upravo ubiti ta tvrdoća srca.

Ne postoji ništa zajedničkoga između istine i laži. Između života i smrti. Ne mogu supostojati. U obuzetome vidimo vlastite reakcije pred Riječju i njezino djelovanje u nama. Oslobođenje nije nikada miran i lagan čin. Čini se puno lakše ostati u ropstvu. Prva naša reakcija pred Evanđeljem je osjećaj neugodne i bolne neumiješanosti. Ta riječ nije za nas. Što ona ima s nama u našem životu, u našim odnosima, u našem radu, u našoj politici? Druga reakcija je još gora. Čini nam se da će nas Njegova riječ uništiti. Ustvari, ona uništava zlo u nama. A mi se branimo jer smo se identificirali s našim zlom. Čini nam se da ćemo gubeći vlastito zlo izgubiti sebe, našu autentičnost. Ustvari gubimo lažni identitet. Ružnu masku koja nas nagrđuje.

Svaki je evanđeoski tekst Božji dar koji nam On želi učiniti kada ga čitamo. Jasno, ako to tražimo. Zato u svakom čitanju tražimo ono što želimo. A želimo ono što nam tekst želi dati. Veoma je važno izraziti vlastite želje. Ono što ne želimo, ne može nam biti darovano, jer to nećemo prihvatiti. (fač)