KRŠĆANSTVO = MUČENIŠTVO (Lk 21,12-19)

U našem zemaljskom životu potrebno nam je mnogo strpljivosti. Moramo biti strpljivi s vremenom koje je nekada lijepo, ponekad ružno. Potrebna nam je strpljivost sa stvarima koje nisu uvijek kako bismo željeli. Potrebna nam je strpljivost u događajima koji su često suprotni našim očekivanjima. Nužna nam je strpljivost s osobama s kojima živimo. Treba nam strpljivosti u protivštinama, u bolestima, u nezgodama.

A ni sa samima sobom ne možemo izići na kraj bez strpljivosti. Prije ili kasnije ćemo se uvjeriti da se strpljivost isplati. Tada život postaje ne samo snošljiv nego i vrijedan. Život bez strpljivosti je prava muka.

Veza se između kršćanstva i mučeništva različito uočava. Nekad manje, nekad više. Ali je u svakom slučaju nužna. Nama se, njegovim učenicima, događa ono što se dogodilo i Njemu, zbog ljubavi prema njemu. Njegovo svjedočanstvo nastavlja povijest spasenja križem: to je kraj staroga svijeta, mjesto i vrijeme u kojem se rađa onaj novi.

U trenucima kada smo bili razočarani, prevareni, izigrani, optuženi, teško je odnositi se s njima ljubazno, milosrdno i strpljivo. Na njih nastojimo dozvati brzi svršetak. Ne dajemo im drugu priliku i tjeramo ih iz svojih života. Bojimo se tih ljudi. Ne trebamo se bojati onoga tko može ubiti tijelo (Lk 12,2). Taj strah vodi egoizmu: Judinoj izdaji, Petrovom nijekanju i bijegu svih drugih. Vodi izgubljenosti u pokušaju da se spasimo. Duh, koji nam je Isus dao, poučavat će nas što trebamo reći (LK 12,12). Naš odgovor ne može biti unaprijed smišljen. On ne može biti prijevremena proba. Nismo nikada spremni za takve kušnje. Kada bismo bili spremni, živjeli bi u stalnoj sumnjičavosti prema svima. Poučeni Duhom Svetim, naša će usta izreći neodoljivu mudrost. To je mudrost križa. Upravo ta mudrost potiče mržnju. „Ako nas svijet mrzi, znajte da je prije vas mene mrzio“ (Iv 15,18). Mrze nas jer nismo od svijeta, i znamo da ljubiti svijet, znači mrziti Boga (Jk 4,4). Mržnja prema vjerniku treba biti samo zbog njegova imena, ne zbog drugih motiva, kao, na primjer, kada smo u suparništvu zbog „svojega“ dijela moći.

Naš je život u Bogu. Tko nam čini zlo, umjesto da nas udalji od njega, stavlja naš još bliže njemu. Ono što nam čini zlo jest odvajanje od Boga. Strpljivost je karakteristika Sina čovječjeg. On je samaritanac koji na sebe stavlja zlo. Strpljivost nas združuje otajstvu smrti i uskrsnuća: gubeći život, spašavamo ga (Lk 9,24). U mučeništvu zarađujemo vlastiti identitet s Isusom. (fač)