AKO JE ŽIVJETI DAR (Lk 21,1-4)

Dar, kojim nekome nešto darujemo, ima u sebi dva značenja: dobro koje objektivno činimo i mjeru koliko nas darivanje osobno uvlači.

Možemo nekome učiniti veliko dobro, upotrebljavajući svoj društveni položaj, ali bez srca. Možemo nekome učiniti malo dobro, ali zalažući sami sebe, sve do boli. To je mjera zalaganja koje nas označuje pred Bogom, jer Bog sudi po ljubavi. To je mjera po kojoj se daruje Bog.

Isusova pohvala siromašnoj udovici uzvisuje istinu same ljubavi. Udovica je figura učenika koji prepoznaje gospodstvo dobroga učitelja i njemu čini dar od svega što ima. Bogu ne dugujemo ni puno ni malo, niti ništa: sve što jesmo i imamo, besplatni je dar njegove ljubavi. Udovica, slobodna od zabrinutosti posjedovanja, daruje sav svoj žitak. Ona je Božja i živi za Boga. Slobodna od brige za životom, ima svoje srce gdje joj je blago (Lk 12,22-35). Isus nalazi u njezinom darivanju ono što ona ima za žitak. On će istu mjeru, sav svoj život, primijeniti umirući na križu za sve ljude.

Tko daruje od suviška raste u svojem protagonizmu. Želi biti glavni lik. Tko daruje iz oskudice ulazi u božansku solidarnost. Mogli bismo se upitati da li naš današnji način življenja shvaća tu razliku?

Navikli smo se govoriti da je važno da narod ima sve ono što mu je potrebno. Sumnjati u to, bilo bi bezumlje. Ali važno je, trebamo reći mi kršćani, da narod  ponovno nauči da ima potrebu davanja da bi se osjećao istinskim i živim.

Što se događa u nekom društvu ako se vodi briga o potrebi naroda ali nikome narod nije na srcu? Događa se da se „javno blagostanje“ povjeri „javnom upravljanju“ koje se ravna na temelju postojećih normi i zakona. Njihovo provođenje je povjereno činovnicima, jedinim aktivnim osobama kojima društvo raspolaže. Ne može se zahtijevati od činovnika da personalizira svoj posao sve do toga da postane poslanje ljubavi. Pomoć potrebnima izvršava se po zakonu koji izračunava i „slučajeve za žaljenje“. Po tom izračunu može se dogoditi da mnogi ostanu bez socijalne pomoći jer ne ostvaruju pravo na potporu.

Kršćanska je solidarnost drugo ime za ljubav.  Darivati i radovati se u darivanju, za nas kršćane je životno. Ne možemo to ne činiti. „Zao je prema samom sebi, tko nije dobar prema drugima“ (Leon Veliki). Gesta je darivanja religiozna, sveta. Dodiruje Boga. Sačuvajmo svoja srca vježbanjem ljubavi. Sačuvajmo ih ljudskima poput Boga. (fač)