Nedjelja je za nas vjernike „dan Gospodnji“: nalazimo se pred Gospodinom da poslušamo njegovu riječ i primimo sveta otajstva. Ovaj dan nas upozorava i na onaj konačni „Dan Gospodnji“ kada ćemo se naći licem u lice pred Gospodinom.
Božja riječ danas nam želi kazati da će Gospodin na kraju doći kao Sudac „suditi žive i mrtve.“ Je li to razlog za strah, je li to prijetnja? Baš naprotiv! Gospodin je obećao da će tada biti sa svojima, da ih nagradi za vjernost i postojanost. 
Isus Krist nas zove na postojanost, da budemo uz Gospodina. Vjera uvijek pobjeđuje; i kad gubi, pobjeđuje, jer će tek Božji sud pokazati zašto se isplatilo vjerovati i ustrajati uz Gospodina. 

Misna čitanja tridesettreće nedjelje kroz godinu

 

Prvo čitanje:Izr 31, 10-13.19-20.30-31 

Vješto radi rukama marnim.

 

Čitanje Knjige Mudrih izreka
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!
Riječ Gospodnja.

 

Pripjevni psalam:128, 1-5

 

Blago svima koji se boje Gospodina!

 

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

 

 

Drugo čitanje:1Sol 5, 1-6 

Da vas Dan ne zaskoči kao kradljivac.

 

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: „Mir i sigurnost“, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 25, 14-30 

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’“
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje uz tridesettreću nedjelju kroz godinu

Darovi u vrijeme Božje „odsutnosti“ - 33. nedjelja kroz god. A (Mt 25, 14-30)

U životu plaćamo raznorazne račune. Osim toga te račune moramo nekomu prikazati. Bogu nam je danomice davati račune kako bismo mogli otputovati pokrivenih računa.

Poslije različitih nesreća, od prometa do rata, čujemo kako ljudi kažu: „Bogu hvala da sam ostao živ!“, „Bogu hvala da su ostali živi!“. Prvi i najveći dar Božji čovjeku jest sam život. Bog nam daje različite darove. No, on to radi „iza kulisa“. Kad nas daruje, Bog se „povlači“. On daje, a nama život može teći u osjećaju da je On odsutan iz našega života. To nam je iskustvo pripovjedio Isus u prispodobi o talentima: Neki se ugledan čovjek spremao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Bog je doputovao na našu zemlju. Stvorio nas za svoje kraljevstvo. Dao nam darove. Njegov se dolazak posebno očituje u dolasku Isusa koji će ponovno doći.

Očekujući njegov povratak, moramo se ponajprije pitati koje mi je darove dao, primjerice, u mom tjelesnom, umnom, emotivnom životu; na područjima moga zvanja i zanimanja (braka, svećeničkog poziva, raznih zvanja i zanimanja). Dakle, koje mi je darove povjerio?

Nadalje, kako se osjećam u odnosu na te darove?

-       Jesam li ih prisvojio? – Zaboravio da su Božji?! To je naša najčešća napast. Ta nas napast uvlači u grijeh oholosti.

-      Vrednujem li dovoljno njegove darove? – Podcjenjujem li ih? Podcjenjivanje sebe je velika đavolska podvala i napast. Svaki „šapat“ u kojem čujemo: „Ne vrijediš! Ne valjaš!“, od sotone je i njegovih slugu.

-      Manipuliram li s njima? – Zlorabim li ih? Što veći dar to veća opasnost da ga zloupotrijebimo. Dar upotrijebljen za zlo ima nevjerojatno veliku razornu moć. Ono što se godinama gradilo, zlom se u hipu može srušiti.

-      Jesu li mi Božji darovi pokriće za lijenost? ­– Koristim li ih samo da bih životario ili živo od njih i dao drugima da živi od njih? Jer kaže sv. Pavao: Različiti su darovi, a isti Bog. I svaki je dar na opće dobro. Ljudi u bogatijim krajevima u većoj su opasnosti da upadnu u lijenost nego oni u siromašnim koji se moraju boriti za svoju egzistenciju.

-      Koristim li se Božjim talentima odgovorno ili me blokira strah? „Ziheraštvo“ - tj. potreba da stoposto moramo biti sigurni i osigurani - koči život, koči neophodne promjene, jer života nema bez promjena. Otpor promjenama, otpor je životu. Strahom od rizika riskiramo život. Možemo izbjeći sve rizike, ali nas pritom može napusti osjećaj da smo živjeli i da živimo. Višak mane koju su Izraelci skupili jednog dana, uvijek bi se pokvario, a tako je taj višak kvario i same Izraelce koji su se htjeli „osigurati“. 

Kad završi vrijeme Božje prividne odsutnosti iz našega života, Bog će me pitati kako sam iskoristio njegove talente. A dotle se meni pitati:

-       Vidiš li me, Bože, kao onog tko se unatoč strahu i riziku ipak trudio koristiti tvoje darove? Kako ti, Bože, vrednuješ moj trud?

-      Što je strah pred rizikom, Bože, učinio od mene i što čini sa mnom?

-     Možda ti, Bože, u meni otkrivaš tihi otpor da tebe priznam svojim „Kraljem“ i da ću tebi dati konačni račun? Možda ja želim biti „kralj“ sam sebi i drugima, „polagati račune“ sam isključivo sebi.

Ne uvedi me u napast! Pošalji Duha Svetoga, djelitelja tvojih darova, da s njim zasučem rukave kako bih iskoristio tvoje darove. Oslobodi me straha da zaprljam ruke, jer gore su čiste prazne ruke nego radišne prljave. I daj da svime što jesam i što činim slavim Tebe svoga Stvoritelja i Suradnika. (fbv)

 

* * * * *

Talenti - Isusov dolazak

33. nedjelja A (Izr 31,1013.19-20.30-31; 1 Sol 5, 1-6; Mt 25,14-30) 



Sve u današnjem bogoslužju upućuje na Isusov završni dolazak, kad će se pred Kristom Sucem pojaviti svaki život. Svatko će se pojaviti onakvim kakav uistinu jest. Neće biti nikakve mogućnosti da se čovjek pokaže boljim, pravednijim, da eventualno na sebi nešto uljepša i popravi. Ništa od toga! Pred Kristom – Sucem, koji nas poznaje u dušu, raspršit će se tog dana sve laži, past će sve maske iza kojih smo se znali skrivati. Tada će izići na vidjelo gola istina o svakome od nas. Bit će to trenutak istine! Božja riječ ne želi naglasiti da će to biti dan prijetnje, osude ili osvete. Bit će to dan istine, dan kad će se pokazati tko smo i što smo bili, za što smo živjeli, u što smo trošili život.

Slušali smo Matejevo evanđelje o talentima. Sluge iz evanđelja dobili su zadatak što će raditi dok se gospodar ne vrati. Dobili su talente - darove Božje. Zanimljivo, nisu svi jednako dobili, ali neće se od svakoga ni tražiti isti rezultat. Važno je istaknuti: ono što su dobili, dobili su besplatno, ničim to nisu zaslužili, već su dobili kao čisti dar. I kad se gospodar vratio, čuli smo kako je postupio. Dvojicu je pohvalio i nagradio, jer su nešto napravili od dara koji su dobili. Znači da nisu stajali skrštenih ruku. Onog trećega, koji je svoj talent zakopao, gospodar je oštro kaznio.

Nekako nam je teško shvatiti zašto je gospodar tako kaznio slugu koji je sačuvao ono što je primio i vratio gospodaru. Ne vidimo što je zapravo loše učinio. Tu i jest problem! Isus ne kaže da je ovaj učinio nešto loše. Rečeno mu je: „Slugo zli i lijeni! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom“. Isus ovom zgodom želi naglasiti kako ćemo biti suđeni ne samo po onom što smo učinili loše, već i po onom što smo propustili učiniti. Svi mi možemo puno više učiniti nego što činimo. Prema ovom evanđelju, od Boga ne može očekivati nagradu onaj tko je zanemario Božje darove, tko s njima nije učinio ništa dobra. To je svakako i jedan od velikih problema kršćanstva. Svi smo mi kršteni u Isusovo ime: dužnost nam je nastaviti njegovo djelo, na to smo pozvani i poslani. Vršimo li to i kako vršimo?

Veliki broj kršćana misli kako je dosta ne činiti teške grijehe, pa da se čovjek svidi Bogu. I naše ispovijedi znaju biti: „Nisam ovo, nisam ono“, bez ikakve potrebe da se čovjek suoči s onim što je propustio učiniti, a mogao je i morao je učiniti. Prispodoba želi reći:  Isus nas je izabrao za suradnike, dao nam je darove i ne želi da ti darovi ostanu besplodni. Prema jednoj priči, jedan je čovjek došao Bogu na sud i pohvalio se: Bože, evo me, moje su ruke čiste od bilo kakvoga zla.“ Na to je Bog odgovorio: Da, čiste su, ali nažalost one su prazne.“ To želi reći Isusova prispodoba o talentima. Bog je u dvojici prepoznao sluge koje su se trudile i nešto napravile, a treći je zakopao talent.

Sama riječ talent iz ovog evanđelja ušla je u sve jezike naše zapadnjačke kulture. Ona izvorno znači određenu svotu novca, ali znači i sve prirodne odnosno Božje darove. Sve što netko ima, u čemu je nadaren, sve su to darovi Božje ljubavi. Sve te darove možemo izreći jednom riječju, a to je život. Život je dar Božji! Bog nam ga je darovao! Ali će nas i pitati: Što smo učinili sa životom? Kako živimo?

Pred ovim evanđelje mi stojimo i kao vjernici, i baš kao vjernici, svatko se treba zapitati: Što je sa mnom? Kako se služim darovima koje mi je Bog dao? Kako ih koristim? Prihvaćam li tu istinu da mi je Bog darovao život ne kao gotovu stvar, već mi je život darovan kao zadatak: da ga razvijem, da ga upotrijebim na dobro drugih?  Bog nas je prihvatio za svoju djecu, i od njegove blizine i povezanosti s Njime mi živimo! Vjera je ono duhovno bogatstvo koje posjedujemo a kojega često nismo ni svjesni. Taj darovani život, tu milost da smijemo boraviti u Božjoj blizini, trebalo bi stalno jačati, uvećavati i intenzivirati!

Da li me vjera uistinu hrani? Nalazim li u vjeri snagu i sigurnost? Dajem li sliku zadovoljna i sretna čovjeka ili, ne daj Bože, sliku nesretna i duboko razočarana čovjeka? Vjerovati ne znači biti oslobođen od poteškoća i briga, ali vjera svakako uključuje hrabrost u poteškoćama i nevoljama!                       

Dan Gospodnji će doći, piše danas apostol Pavao Solunjanima, iznenada: doći će „kao kradljivac u noći.“ Dok još budu govorili „mir i sigurnost“, dok ljudi budu živjeli u svom lažnom miru i u lažnoj sigurnosti, zadesit će ih taj dan. „Ali vi, braćo, niste u tami“, veli Pavao. Vi ste sinovi svjetla i sinovi dana. Zato ne spavajmo kao ostali, nego „bdijmo i trijezni budimo.“ Trijeznost znači: ne živjeti lakomisleno, ne rasipati vrijeme i život, ne trčati od zabave do zabave. Kršćanska trijeznost - znači biti usmjeren prema Kristu. On je središte svega stvorenoga. On je taj Živi koji je prošao kroz smrt i prispio k uskrsnuću. Jedino što se isplati jest: za nj se vezati! Njemu pripadati za života, znači s njim biti i nakon smrti. Tako nam je on obećao. Zato je na mjestu Pavlov poziv na trijeznost: to je njegov savjet i recept za sve koji su kršteni, koji su po krštenju postali djeca svjetla.

Evanđelje nikada ne govori o lakom životu. Paradoks evanđelja sadržan je u Isusovim riječima: „Tko život svoj želi spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi poradi mene, taj će ga naći.“ I ova Isusova riječ i te kako je u vezi s današnjim evanđeljem o talentima. Ne ulagati u ništa, ne žrtvovati ništa, ne podnijeti ništa - to je loše. To zapravo nije život. Bog će nas pitati: U što smo uložili život?

Naše društvo, i mi u tom društvu, previše smo zaokupljeni sobom: svojim problemima, brigama i razočaranjima. U nama je jako prisutna želja da primamo i da što više zadržimo za sebe. Evanđelje zove na suprotno: zove nas na to da znamo dijeliti, da znamo darovati sebe i svoj život. Kod Isusa to prolazi!

Treba nam nova kultura: kultura solidarnosti, dijeljenja i pomaganja. Bez toga vjera ostaje u zraku; bez toga, kao kršćani, nismo više vjerodostojni, nismo uvjerljivi.

Dao Bog da, unatoč našoj slabosti i grješnosti, na koncu života čujemo Isusovu riječ iz današnjeg evanđelja: „Uđi u radost Gospodara svoga!“ Amen! (faks)