Slavimo obljetnicu Posvete Lateranske bazilike. Ova je crkva, prva posvećena crkva u kršćanskom svijetu, a bila je posvećena božanskom Spasitelju. Ova je bazilika od dana posvete sjedište rimskog biskupa, tj. Pape. U ovoj bazilici održano je 5 važnih općih crkvenih sabora.
Posveta Lateranske bazilike 9. studenoga 324. godine značila je izlazak Crkve iz katakomba na svjetlost i na slobodu. Koliko je ovaj događaj bio važan, govori nam i natpis na pročelju ove veličanstvene bazilike na latinskom jeziku: „Mater et caput omnium ecclesiarum Urbis et orbis“ - što znači da je ova crkva „Majka i glava svih crkava grada Rima i svijeta.“

Misni čitanje na Blagdan posvete Lateranske bazilike

Prvo čitanje: Ez 47, 1-2.8-9.12 

Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

 

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
U one dane: Odvede me anđeo natrag k vratima Doma Gospodnjega. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. I reče mi: „Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajali ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.“
Riječ Gospodnja.

 

Pripjevni psalam: 46, 2-3.5-6.8-9

 

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti Šator Višnjega.

 

Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u srce mora.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.

S nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.

 

 

Drugo čitanje: 1 Kor 3, 9c-11.16-17 

Hram ste Božji.

 

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Božja ste građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 2, 13-22 

Govorio je o hramu svoga tijela.

 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Odgovori im Isus: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Rekoše mu nato Židovi: „Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?“ No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanje uz blagdan

 

Posveta Lateranske bazilike (Ez 47,1-2. 8-9. 12; 1 Kor 3,9c-11. 16-17; Iv 2, 13-22)

Mi u katoličkom liturgijskom kalendaru tijekom crkvene godine slavimo blagdane ili spomendane svetaca i važne događaje iz povijesti spasenja (Božić, Uskrs, Duhovi...).

Na dan 9. studenoga, a to je upravo danas, u kalendaru stoji blagdan Posvete Lateranske bazilke. Zato u bogoslužju uzimamo danas molitve i biblijska čitanja od ovog blagdana koji se u liturgiji shvaća kao Gospodnji blagdan, pa je po stupnju slavlja u prednosti pred liturgijom nedjelja kroz godinu.

Kad ovaj blagdan padne u radni dan, a to je većinom tako, ostane nezapažen; gotovo da se ne razlikuje od običnog dana, iako je u kalendaru uvijek označen kao blagdan, Budući da ove godine pada u nedjelju, imamo priliku da se malo bolje upoznamo zašto ovaj blagdan i koji mu je smisao.

Danas slavimo obljetnicu Posvete Lateranske bazilike koju je u Rimu izgradio rimski car Konstantin Veliki u IV. stoljeću. To je onaj rimski car koji je 313. godine izdao čuveni Milanski edikt, proglas, po kojemu su kršćani mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru u Isusa Krista. Prije ovoga kršćanstvo je bilo zabranjeno.

Ova je crkva prva posvećena crkva u kršćanskom svijetu, a bila je posvećena božanskom Spasitelju, a od 10. stoljeća bazilika nosi i dodatno ime sv. Ivana Krstitelja. – I što je najvažnije, ova je bazilika od dana posvete sjedište rimskog biskupa, tj. Pape. Više od deset stoljeća sjedište Crkve je bilo u Lateranu, a tek se u 15. stoljeću preselilo u Vatikan. U ovoj bazilici održano je 5 važnih općih crkvenih sabora. – Posveta Lateranske bazilike 9. studenoga 324. godine značila je izlazak Crkve iz katakomba na svjetlost i na slobodu. Koliko je ovaj događaj bio važan, govori nam i natpis na pročelju ove veličanstvene bazilike na latinskom jeziku: „Mater et caput omnium ecclesiarum Urbis et orbis“- što znači da je ova crkva „Majka i glava svih crkava grada Rima i svijeta.“

„Mi nemamo ni hrama ni oltara“- veli o kršćanima jedan pisac na prijelazu iz II. u III. stoljeće (Minucije Feliks). Kršćanstvo je 3 stoljeća bilo zabranjeno, ali kršćani su se okupljali u privatnim kućama. Prostorije u kojima su se sastajali zvali su „domus ecclesiae“- tj.dom okupljanja ili kuća okupljanja. S vremenom je i sama zgrada dobila ime po zajednici koja se u njoj okuplja: domus ecclesiae.

Mi se nedjeljom okupljamo u crkvi; ovo je zgrada, građevna. I to nam treba! Treba nam mjesto gdje ćemo se sastajati, gdje ćemo zajedno slaviti otajstva naše vjere. ( Kad djecu upitam na vjeronauku: Što je to Crkva? – najčešći je odgovor: To je kuća Božja! Mjesto gdje se molimo!-U redu! Odgovor nije pogrješan, ali treba poći korak dalje i kazati: Mi smo Crkva! Crkva je zajednica vjernika; zajednica onih koji se okupljaju, koji ispovijedaju svoju vjeru u Isusa Krista i trude se živjeti po toj vjeri.

Kamena crkva, crkva kao građevina je prolazna. Svi smo svjedoci koliko je crkava srušeno i spaljeno u Domovinskom ratu, ali Crkva kao zajednica vjernika ostaje; ona će, po Isusovim riječima, vječno trajati i „vrata paklena neće je nadvladati.“ Kršćani će se do konca svijeta okupljati da slušaju Božju riječ i da slave otajstva svoje vjere.

Pavao u svojoj prvoj poslanici Korinćanima opisuje članove Crkve kao Božju građevinu. Temelj te Božje građevine je Isus Krist, a mi svi zajedno s njim tvorimo jedinstvenu Crkvu. Apostol nam govori: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“

S Isusom je započeo Novi savez; s njim je došla punina vremena. On svojim učenicima govori da je hram-u prvom redu- čovječje srce koje je prihvatilo njegovu riječ. On svojima daje svoga Duha. I svi koji po vjeri i sakramentima imaju Duha, jesu novi, pravi i živi hram Božje slave. -I bogoštovlje i život krštenika treba biti prodahnuto Duhom, onim Duhom što ga je umirući Isus na križu „predao svijetu“, a poslije uskrsnuća „dahnuo“ u apostole.

Na svađu Židova i Samarijanaca o tome gdje se treba klanjati Bogu, Isus im kaže: „Dolazi čas kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi“ ( Iv 4,23 9.- Klanjati se Ocu u duhu i istini znači klanjati mu se „u Kristu.“ I pravo štuje Boga samo onaj tko dopusti da ga vodi Kristov Duh, da ga oživljava Kristov Duh. To je onaj Duh koji je Isusa doveo do kraja, da ljubi svoje do smrti, da za svoje dadne život.

Prava vjera uvijek vodi predanju života za druge. Najgore je ako u nama postoji proturječje, a to je kad drugi na nama ne vide ništa Kristova; kad naša djela nisu u skladu s riječima, kad vjera nema pokrića u životu, kad dajemo lošu sliku o Crkvi...

Mi tada, reći će apostol Pavao, „upropašćujemo hram Božji“, svojom grješnošću razaramo Crkvu.

Hram Božji postaje se najviše po ljubavi. Sv. Augustin kaže: „Ljudi po vjeri postaju materijal pripremljen za građevinu, po krštenju i propovijedanju već su otesani i uglađeni; ali tek kad su po ljubavi ujedinjeni postaju uistinu hram Božji.“

Sveti Lav Veliki će kazati: „Ako netko pomogne svomu bližnjemu, bilo tjelesno ili duhovno, više je učinio od onoga koji bi od Kölna do Rima na svakoj milji sagradio crkvu od čistoga zlata, kako bi se u njima pjevalo i čitalo do Sudnjega dana. Jer Krist nije podnio muku radi crkvene građevine, nego radi čovjeka.“

I ova nedjelja za nas je kršćane dan okupljanja. Ovdje se hranimo Božjom riječi, slavimo otajstva naše vjere, primamo euharistiju. Bog se na taj način nastanjuje u nama. Mi od toga živimo. Zato imamo pravo sa psalmistom reći:

Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama...
Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim.
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
Bolji od tisuću drugih.“ (Ps 84)

(faks)

******

U HRAMU NJEGOVA TIJELA (Iv 2,13-22)

Hram, u svim kulturama, predstavlja središte koje spaja zemlju i nebo. Hram je središte prostora i vremena. Kakav god bio, dobar ili izopačen, oslobađajući ili zarobljavajući, čovjek ne može postojati bez svojega hrama. Hram je simbol one stvarnosti koja daje smisao njegovu življenju, njegovoj sreći. On je mjesto slavlja, radosti i zajedništva. Svaka religija teži da odnos s Bogom svede na termine razmjene: molitva, dobra djela i žrtve, služe kao „zarada“ njegovih naklonosti (usp. Mal 3,13-15). Hram tako postaje mjesto kupoprodaje s Bogom. S velikom se pobožnošću ispunja svota bezbožnosti za što je sposoban samo religiozan čovjek. Religiozan čovjek lako zaboravi da je Bog ljubav. Tko ga želi kupiti, ide protiv same njegove naravi i postupa s njim kao s prostitutkom.

Isusov pohod hramu stavlja u krizu našu ideju o Bogu i čovjeku. Hram, mjesto susreta s Bogom, lako postane trgovina, posebno u danima oko velikih blagdana. Svaka dobra stvarnost izopačuje se u zlo kada se upotrebljava kao sredstvo moći, kupovine ili zarade.

Isus naziva hram „kućom svoga Oca“, „svetištem“, mjestom gdje boravi „sveti nad Svetima“. Isus, pun „revnosti za Dom Božji“, koji je postao „kuća trgovačka“, čisti naše ideje o Bogu, čovjeku i hramu. U kući Očevoj trebalo bi kraljevati bratstvo. U kući trgovačkoj, čiji je bog novac, gospoduje hram. Hram ne donosi plodove, jer više nije mjesto vjere i molitve. Molitva je zajedništvo s Bogom, spasenje čovjeka. To je istinski smisao hrama. Bog i hram predstavljaju svijet vrednota koje netko slijedi i prema kojima uređuje vlastite misli, želje i djelovanja, da bi postigao život što potpuniji i dostojniji tog imena.

Zato Isus hram, kuću svoga Oca, identificira sa svojim tijelom. Njegovo raspeto tijelo je novi hram u kojem se Bog nudi svakom čovjeku. Tijelo Riječi je konačni Božji šator među nama, za koji se ne plaća stanarina. Tu smo s njim kod kuće. U njemu se ispunja svako izmirenje, čišćenje i okajanje. Njegov je križ beskonačna razdaljina koju je Bog stavio između sebe i idola. Njegovo raspeto tijelo je vidljiva ikona nevidljivoga Boga (Kol 1,15), pun milosti i milosrđa. Novi je kult ljubav Sina prema braći, potpuno ispunjenje Očeve volje. U njemu smo u zajedništvu s Ocem. Boraveći u njemu, mi smo u kući Očevoj, sinovi i kćeri u Sinu. (fač)