BOG KOJI TRAŽI (Lk 15,1-10)

Ljudska je povijest puna heroja koji se otvoreno ili skriveno uzvisuju brojem žrtava koje su oni znali žrtvovati svojoj slavi. Nema gorega „materijala“ za stvaranje vlastite slave od žrtvovanja ljudskosti drugih. Mi ljudi veoma često stvaramo vlastitu slavu preko leđa drugih. Za nas ljude ne postoji spašena ovca, nego samo zaklana ovca. U taj tužni način življenja dolazi Isus sa svojom porukom koja ometa: došao je potražiti izgubljeno (Lk 15,1-10).

On se pokazuje kao Bog koji traži čovjeka i neizmjerno se raduje kada ga pronađe. Ne žrtvuje čovjeka da bude slavan. Kršćanstvo nije religija koja žrtvuje čovjeka. Bog stavlja istina mrtvaca na svoj put, ali je On osobno „žrtvovan za život svijeta“. Njegova je glasovitost milosrđe. Milosrđe je Bog. Ni više, ni manje.

U to smo očito svi osobno uvučeni. I za nas je, ako je uopće potrebno podsjećati, povijest s Bogom ona milosrđa. To je savršeno istinito s njegove strane. Jednoga dana, zaboravljajući našu oholu ćud, trebamo ponizno pitati se da li je i s naše strane tvrdnja isto tako istinita. Naše srdačno prepuštanje da nas pronađe Božja dobrota kada smo izgubljeni, kada više ne znamo kuda ići i kako živjeti, iskustvo je koje je milosrđe i milosrđe koje je iskustvo.

Naše zajednice, obiteljske, župne, društvene, nisu mjesto prihvaćanja pravednika, nego grešnika otvorenih obraćenju. Zato jedni drugima trebamo biti dobrostivi, milosrdni, praštati jedni drugima kao što je Bog nama oprostio u Kristu. Poput Karla Boromejskoga, koji zbog bolesnih i gladnih, zaboravlja sebe i ide tražiti ostavljene, bespomoćne. Ispražnjava svoj biskupski dvor i razdjeljuje ukrase, dragocjenosti, svilu i kardinalski grimiz, odriče se svega, da bi spasio izgubljene.

Otac ne isključuje nijednoga sina iz svoga srca. Isključuje se onoj koji isključuje brata. Milosrdan je ne prema našim zaslugama, nego prema našim potrebama. Srce se Oca okreće prema sinu koji mu nedostaje. Njegova odsutnost je nepopravljiva bol. Nije mu dovoljna prisutnost ostalih sinova. On nema sinova na bacanje. Radije gubi samoga sebe nego jednoga od nas. On ima potpunu ljubav za svakoga pojedinca. Njegova patnja zbog gubitka jednoga od nas, objavljuje svima vrijednost koju svatko od nas ima u njegovim očima. (fač)