APSOLUTNA LJUBAV (Lk 14,25-33)

Naš je život okružen znakovima. Znak je i sami naš život. Znak su i naši roditelji, braća i sestre i sve stvoreno što nas okružuje. Danas smo pozvani na nadilažanje znaka. Pozvani smo uroniti u stvarnost o kojoj nam znakovi govore. Nije riječ o teoretskom otkriću, nego o pobjedi utakmice u kojoj je sve život, stav, odluka i promjena.

Gospodinov zahtjev da se moramo odreći svega i ljubiti njega više od oca, majke, braće i sestara, pa i samoga sebe, kao uvjet da se bude njegov učenik, ostavlja nas bez daha. Tko se ikada usudio toliko od nas zahtijevati? Ako bi i poželio, ne bi se usudio. Zapravo, nitko na to nema pravo. Jedino Bog može toliko tražiti i postići. Samo On može zahtijevati takvo pravo. Može to zahtijevati jer je Bog konkretniji od nas. On je dakle stvarniji, važniji, blaženiji, odlučujući. Možda to „znamo“ ali to ne „živimo“. Zato nam stiže poziv.

Da, sve je oko nas samo znak dobra koje još nismo vidjeli niti kušali. Znak je nositelj blaga koje je još skriveno. Znak nam, sa svojom stvarnošću, dovikuje da je Bog dublji i uzvišeniji od svakoga znaka. Na svijetu ne postoji nijedna osoba toliko očaravajuća, niti stvar toliko dragocjena, koja nije tek neki komadić one vječne ljepote Presvetoga Trojstva.

Zato Isus, bez sustezanja, naviješta da se treba „mrziti“ svoje drage pa i vlastiti život koji živimo, sa svim mogućnostima koje u sebi nosi, uključena i sama ljubav. Poziva nas da Njega odlučno stavimo ispred svega vidljivoga, jer nas nitko ne ljubi koliko Bog koji nam je dao i oca i majku, braću i sestre, pa i sami život. Tko je veći: djelo ili začetnik? Sve što je u djelu lijepo, istinito, divno, očaravajuće, primilo je od začetnika. Kako bismo se mogli diviti više djelu nego začetniku? Više slici, znaku nego stvarnosti? Bog zapovijeda da ga ljubimo na direktan i apsolutan način: svaku drugu ljubav treba podrediti Njemu. Inače je idolatrija koja obmanjuje onoga tko ljubi i uništava tko je ljubljen. Ako su roditelji apsolutna ljubav, onda oni vrše nasilje nad djecom. Ako su djeca apsolutna ljubav, onda oni vrše nasilje nad roditeljima i drugima. Ako zanemarimo Boga lako ćemo zanemariti i one koje nam je Bog dao. Slični smo nekome koji zanemari biljku a želi uživati plod. Što god više ljubimo Boga, više ćemo u Njemu ljubiti svoje mile i drage. (fač)