U Vjerovanju molimo: Vjerujem u općinstvo svetih. To je u prvom redu skup ili društvo spašenih. To su sveti u nebu ili Crkva slavna, tj. proslavljeni dio Crkve. To su oni koji su ljubili Boga i bližnjega i ostali vjerni Kristu. Crkva nam ih danas stavlja pred oči da ih častimo, da im se utječemo i da ih slijedimo.

Tu spadaju i duše u čistilištu, to jest oni koji još čekaju prijelaz k Bogu. Za njih se molimo. U općinstvo svetih spada i putujuća Crkva. To smo mi, Isusovi vjernici koji smo na putu svetosti. Još nam se treba odupirati zlu, i prianjati uz dobro.

Ova nam svetkovina želi kazati: naša je budućnost u Bogu, i Bog nas sve poziva na svetost. - Kad činimo dobro, na putu smo svetosti; kad činimo zlo, nismo na putu svetosti.

 

Misna čitanja na Svetkovinu Svih Svetih

Prvo čitanje: Otk 7, 2-4.9-14
Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!


Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: „Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!“ I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.“

I jedan me od starješina upita: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?“ Odgovorih mu: „Gospodine moj, ti to znaš.“ A on će mi: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: Ps 24, 1-6

Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

 

Drugo čitanje: 1Iv 3, 1-3
Vidjet ćemo ga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 5, 1-12a
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanje uz svetkovinu Svih svetih

"Kodeks svetosti"

Blagdan svih svetih i Blagdan svih vjernih mrtvih pobuđuju u nama „sjećanje“ na temeljni smisao i konačni cilj našega života: vječni život u Bogu. Život u kojem vlada nepomućeni mir, neiscrpna punina i beskrajna sreća.

U ovom životu osjećamo duboku čežnju za takvim životom. Osjećamo slutnju da bi se takav život mogao dogoditi. Osjetimo iskrice svjetla, poput meteora, koje podržavaju nadu naše čežnje i ostvarenje naše slutnje. Pa i kad smo u potpunom mraku, možemo sebi „predočiti“ barem iskricu takvoga svjetla. Možemo predočiti svijet svjetla iz kojeg se ta iskrica otrgnula.

Sv. Ivan apostol u viđenju zapisanom u knjizi Otkrivenja opisuje vječni život kao svečano slavlje bezbrojnoga mnoštva koje „viče iza glas“: „Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen“.

U istoj knjizi Otkrivenja „objašnjeno“ je tko su oni u tom silnom mnoštvu: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“. To su dakle oni koji su prošli „porođajne boli“ zemaljskoga života, prošli „dolinom suza“. Oni su slijedili „Jaganjca“, tj. Isusa Krista. Slijedili su ga noseći „danomice svoj križ“ kako su naučili od njega. A svu „prljavštinu“ koja se na tom put uhvatila za njihove „haljine“ oni su oprali u krvi Jaganjčevoj. „Ubijelili“ su se u sakramentima Kristove muke, smrti i uskrsnuća.

„Oni dođoše iz nevolje velike“. „Jaganjac“, Isus Krist, nazvao je blaženima upravo one koji prolaze „nevolje velike“: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.“

To Isusovo obećanje odnosi se na sve one koji su prihvatili njegov „kodeks svetosti“, prihvatili sadržaj Govora na Gori, sadržaj Blaženstava. Crkveni postupak za proglašenje svetim vrlo je složen. Često su potrebne godine rada. Ispisuju se tisuće i deseci tisuća stranica „dokaza“. No, za „proglašenje“ svetima onih koje slavimo na svetkovinu Svih svetih „postupak“ je vrlo jednostavan. To su svi oni koji ispunjavaju Kristov „kodeks svetosti“ iz njegova Govora na Gori. Crkva je u katekizmu sabrala osam kriterija iz tog kodeksa: Blago siromasima duhom…, ožalošćenima…, krotkima…, gladnima i žednima pravednosti…, milosrdnima…, čistima srcem…, mirotvorcima…, progonjenima zbog pravednosti… Tko je za svoga života živio u skladu s tim kriterijima, zacijelo je u mnoštvu onih koje slavimo na svetkovinu Svih svetih. I svi oni kojih se spominjemo na Dan svih vjernih mrtvih koji ispunjaju te kriterije, zacijelo su u društvu „svih svetih“. Dakle, mnoštvo grobova na kojima za „Dušni dan“, kako još nazivamo Dan svih vjernih mrtvih, palimo svijeće možemo zamisliti kao oltare. Doista, svi oni koji su živjeli u skladu s proglasom Govora na Gori zaslužili su pridjev svetosti. Zato stojeći pred grobovima s upaljenim svjetiljkama urešenima cvijećem ne možemo biti sigurni stojimo li pred grobom ili oltarom. Stojimo li pred grobom onih za koje trebamo moliti ili pred oltarom onih kojima se možemo moliti? Nisu to „bezgrešni“ nego oni koji su „oprali haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“. Dakle, presudna je ne njihova čistoća, već „pranje u krvi Jagančevoj“. Presudna je vjera u spasonosno djelovanje Kristove muke, smrti i uskrsnuća. 

Ipak, najpresudniji je završni kriterij iz „kodeksa svetosti“: „Blago progonjenima zbog pravednosti!“. Kad kažemo da je netko progonjen zbog pravednosti, uvijek mislimo na nedužnoga, na pravednika koji je progonjen upravo zato što je pravedan. Istina, to je stvarnost našega ljudskoga života. Ili ćemo se naći u ulozi progonjenoga ili progonitelja. Točno je i to d te dvije uloge uvijek nije jednostavno razlikovati. Ima ljudi koji se osjećaju progonjenima, a zapravo su oni koji svojim ponašanjem tlače, muče, progone sve oko sebe. Ima i onih koji su doista progonjeni, ali se pri tom uvijek pitaju o svojoj krivnji, čak i onda kad nema nikakvih pokazatelja njihove objektivne krivnje.

Za dublje razumijevanje ovoga blaženstva može nam pomoći jedna slika. Vidimo nekoga da trči ulicom. Ne znajući razlog, možemo pomisliti da ga netko progoni, da pred nekim bježi. Dakle, možda trči zbog progonjenja. Međutim, on može trčati zbog nekoga cilja, primjerice, zbog nastojanja da uhvati autobus kojim kani putovati. Imajući to u vidu, promotrimo spomenuti kriterij svetosti: „Blago progonjenima zbog pravednosti!“. Doista, mnogo je svetih ljudi nepravedno progonjeno. Bili su progonjeni upravo zbog toga što je njihova pravednost nekome smetala. Međutim, sveci su uvijek znali da nikada na ovom svijetu pred Bogom ne možemo namiriti oni mjeru pravednosti kojom bismo se u potpunosti sjedinili s Jedinim Pravednim, s Bogom. Svjesni su dakle da moraju rasti i napredovati u svojoj pravednosti kako bi se što više sjedinjavali s Jedinim pravednim, s Bogom. Zato su sveci znali i znaju podnositi nepravdu prema njima kako bi rasli u pravednosti pred Bogom.

Mnogi ljudi sebe olako doživljavaju žrtvama. Sebe isključivo vide pravednicima koji nedužno trpe. Nisu spremni podnijeti nikakvu nepravdu prema sebi. Pri tom nisu odveć zaokupljeni nepravdom prema drugima oko njih. Kako bi i bili kad svu energiju ulože u naricanje nad vlastitom sudbinom. Takvi duhovno ne napreduju. Ne usavršavaju se.

Onaj pak koji onu mjeru nepravde kojoj se ne može suprotstaviti prihvaća kao sudjelovanje u spasonosnoj žrtvi Isusa Krista Pravednika nepravedno osuđenoga, prihvaćanjem takve nepravde i s takvim ciljem sudjeluje u Božjem spasiteljskom planu i djelu spasenja po Isusu Kristu. Time se istovremeno podiže razina njihove pravednosti pred Jedinim Pravednim, pred Bogom. Time se očituje njihova sličnost savršenosti Oca nebeskoga koji daje da sunce njegovo grije pravedne i nepravedne i da kiša njegova pada dobrima i zločestima. Time izvršavaju i zapovijed ljubavi koja sadrži i ljubav prema svojim neprijateljima: Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro onima koji vas mrze. Jer Otac nebeski želi da se sva njegova djeca spase. Želi da svi uđu u zajedništvo svetih u njegovu kraljevstvu na nebesima. (fbv)

           

*****

 

SVI SVETI

(Otk 7,2-4.9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5, 1-12a)

Teško je razumjeti biblijska čitanja ove svetkovine, ako nismo spremni prihvatiti Isusa, njegov mentalitet služenja i ljubavi, a ne vladanja i gospodarenja. Isus svojima ne obećaje ni vlast ni čast, ni bogatstvo ni slavu. On svojima obećaje proslavu u nebu. A na zemlji ih zove na služenje. Služenje donosi prva mjesta u njegovu kraljevstvu.

Tko je svet? - Po Bibliji svet je u punom smislu riječi samo Bog. To uključuje da je Bog velik i savršen, da posjeduje neograničenu moć, ali i neograničenu dobrotu i ljubav. I kad se čovjek nađe pred takvim Bogom, tek tada otkriva kako je malen, slab i ograničen.

Međutim, ne treba se plašiti Božje veličine i svemogućnosti. Lijepo kaže jedna molitva Crkve da „Bog svoju moć najviše očituje praštanjem i milosrđem.“ Naš Bog je Bog milosrđa i praštanja: on najradije liječi slomljena srca, klonulim dušama vraća život i snagu. Zbog toga je Bog privlačan: želi mi nešto darovati, dati mi dio sebe, dio svoje svetosti. Bog svoje zove na svetost.

Apostol Ivan, Isusov ljubljeni učenik, koji je u mističnom viđenju bacio oko na veliko mnoštvo što odasvud hrli prijestolju Božjem, čudi se i pita „tko su ti i odakle dođoše?“ – Rečeno mu je da „dolaze iz velike nevolje“, tj. dolaze sa zemlje na kojoj vlada nepravda, laž i zlo, a sad prelaze u mjesto i stanje gdje toga više nema: gdje nema više patnje, boli i zla, već radost, mir i blaženstvo. Jednom riječju, ulaze u puninu života. A svetost i jest punina života.

Čuli smo Isusova blaženstva, kako ih je zapisao evanđelist Matej. Ona su dio Isusova Govora na gori, a taj Govor predstavlja temeljni zakon kraljevstva Božjeg. Blaženstva žele pokrenuti i oduševiti čovjeka za ono što Bog hoće. Isus želi da njegovi budu „sol zemlje“ i „svjetlost svijeta.“ Govor na gori završava s riječima: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ ( Mt 5,48 9). Mjera svetosti je Otac nebeski čija se dobrota proteže i na dobre i na zle.

Blaženstva započinju sa „siromasima duhom.“ To je usko povezano s Isusovim poslanjem, s onim Izaijinim riječima za pomazanika Božjeg: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima“ ( Lk 4,18 9). Već u Starom zavjetu proroci se zauzimaju za siromahe, štite ih, jer su oni žrtve bogatih i pohlepnih; oni su žrtve nepravednih odnosa. Uz siromahe,u tu prvu skupinu spadaju i ožalošćeni, krotki, gladni i žedni. Svi su oni posebno na srcu Bogu, oni su njegovi miljenici. Tako je i kod Isusa. Izraz „blago vama“ želi reći: Ljudi vas zakidaju, bogati vas gaze i tlače, a vi se opet na Boga ne ljutite, ne mrmljate, već se na nj još više oslanjate očekujući od njega ono što vam ljudi uskraćuju. Isus im zapravo čestita: Ostanite uz Boga! I Isusova zajednica Crkva je u načelu uvijek na strani potlačenih i siromašnih ( optio pro pauperibus ), ali praksa, bojim se, često izostaje.

Drugu skupinu čine blaženstva koja veličaju i slave čisto srce. Sva ta četiri blaženstva smjeraju na čovjekovu nutrinu, na njegovo srce. Oni koji imaju čisto srce, Isus obećaje, „oni će Boga gledati.“ Nečistim okom i srcem Boga se ne da vidjeti. Samo čistom srcu to uspijeva.

Tu spadaju u prvom redu milosrdni koji će zbog svoga milosrđa naći milosrđe kod Boga. Oni su blaženi jer se ne osvećuju već opraštaju. I njima će Bog oprostiti! – Oni ne sude i ne osuđuju, pa ni sami neće biti suđeni. Njima je obećano da će gledati Boga. U tom obećanju vidimo čežnju starozavjetnog vjernika za gledanjem lica Božjega. I Mojsije je želio vidjeti lice Božje, ali mu je Bog rekao: Čovjek ne može vidjeti lica moga i na životu ostati! - I pisac psalma čezne za licem Božjim: „Kao što košuta žudi za izvor - vodom ... Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kada ću doći i lice Božje gledati?“

Isus obećaje i jamči da će gledanje Boga biti nagrada srcu iz kojeg ne izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, laži, psovke“ (Mt 15,19).

Uz milosrdne idu i mirotvorci! „Oni će se sinovima Božjim zvati!“ A rođenje Sina Božjeg značilo je obećanje mira; a njegovi učenici pozvani su nositi mir u svaku kuću u koju uđu. Zvati se sinovima Božjim znači biti u zajedništvu s Bogom, biti mu blizu, biti s njim jedno.

Osmo blaženstvo govori o progonstvima. Isus od svojih nije skrivao što ih čeka, što će ih snaći zbog njega, ali sve je to i on sam prošao. Sve završava s velikim obećanjem: „Velika je vaša plaća na nebesima!“ Mi vjernici vjerujemo u završnu plaću na nebesima, vjerujemo u Božju pravdu. Bez obzira kako izgledali teški i neostvarivi Isusovi zahtjevi iz blaženstava, gotovo da i nema teoretskog odgovora na njih, ali Isus je primjerom pokazao da je to moguće. Sveci, svi sveti koje danas slavimo, nebrojeni muževi i žene vlastitim su primjerom, često i vlastitom krvlju, pokazali na što je čovjek pozvan, što čovjek može ako se prepusti Bogu, ako se otvori njegovoj milosti. Na svakom svecu može se prepoznati Boga, jer svetac svijetli Bogom! On je sretan, on je obasjan Bogom! I uz svete ljude svakome je lijepo, jer su oni sami sretni i druge oko sebe usrećuju.

Svi su kršćani pozvani na svetost. Božja je riječ: „Budite sveti, kao što sam ja svet!“ ovom pozivu treba odgovoriti pravim i odgovornim životom, da svojim životom proslavljamo Boga. Da na zemlji izvršimo zadatak koji nam je Bog povjerio. Sve što imamo, sve što znamo, sve što osjećamo-sve je to Božji dar! I sa svime treba slaviti Boga, biti mu prijatelj i suradnik. To je put u sretan život, to je put u ispunjen život, kako ga Isus razumije. – Put svetosti je dug i na tom putu nikad nismo gotovi. Na putu smo svetosti kad god se opiremo zlu, a biramo dobro; kad slušamo Božji glas i postupamo po tom glasu; kad smo solidarni s potrebnima i s patnicima; kad nismo robovi sebičnosti i materijalnosti; kad strpljivo nosimo svoj križ; kad više cijenimo Kraljevstvo Božje nego sva dobra ovoga svijeta.

Ova svetkovina Svih svetih ukazuje na našu budućnost, budućnost koja će donijeti pravdu svima, također i umrlima. Jer kad ne bi bilo budućnosti za umrle, tada ne bi bilo ni pravde. Tada bi bilo sve dopušteno, a bilo bi i sve besmisleno. Bio bi to trijumf zločinaca i silnika nad ubijenima i potlačenima. - Ali vjera nam kaže: Postoji odgovornost poslije smrti, postoji Božja pravda i sud. Tada će Bog priskrbiti pravdu svim obespravljenima. „Bahatost ljudska bit će skršena“, stoji u Bibliji.

Ostanimo uz Boga! Ustrajemo li u prijateljstvu s Bogom, budemo li u njemu tražili sreću, Bog će nam pokazati da je uz nas: ispunjat će nas svojom blizinom, mirom, sigurnošću! Ako ovdje i ne doživimo nagradu, evanđelje jamči: Uzvratit će ti se o uskrsnuću mrtvih, doći ćeš u društvo svetih! Dao Bog da se jednoga dana svi nađemo u njegovu kraljevstvu. Amen! (faks)

 

*****

 

SVI SVETI (Mt 5,1-12)

Naša je najdublja želja biti savršeni. Najveća je naša tuga što smo daleko od željene savršenosti. „Samo je jedna prava žalost na svijetu – žalost što nismo sveti“ (Leon Bloy). Budimo iskreni pa priznajmo da je svetost vrt u koji ne želimo ući. Bojimo se da ćemo izgubiti ono što je naše; da nećemo više biti ono što jesmo. Svoj govor i svoje ponašanje često opravdavamo tvrdnjom: pa nisam ja svetac, svetica. I to je istina. Svetost znači odvojenost. Odijeljenost od drugih u odnosu na prohtjeve, navike, načine mišljenja, govora i ponašanja. Odijeljenost od uvjerenja da je sreća neprestana ugoda, a to nije moguće bez neprestanog traženja drugih i novih naslada. Mi smo se olako uputili ovom stazom: od naslade do emocije, od emocije do senzacije, od senzacije do psihodeličnosti.

Želimo li čuti drukčiju riječ? Imamo li nakanu kušati drukčiju sreću? Želimo li pokušati tražiti sreću na neistraženom terenu, gdje se rijetki usuđuju? Ako želimo čitajmo evanđeoska blaženstva. Nemojmo odmah reći: to nije moguće; gdje bi dospjeli; Isus nije normalan. Pokušajmo se barem upitati tko je u pravu: On ili mi. Sama evanđeoska blaženstva (Mt 5,1-12) otvaraju prostore izvan uobičajenog put u smjeru nepoznate i nekušane sreće. Biti blažen nije ništa drugo doli biti sretan. A sretan je onaj koji ulazi u ljudsko iskustvo siromaštva, žalosti, gladi i žeđi pravednosti i progona s onim što je gubitničko u ovom svijetu: siromaštvo, poniznost, blagost, milosrđe, mirotvorstvo, čistoća srca. Blaženstva nisu neki novi zakon, više nemoguć od staroga za opsluživanje, nego Božji pogled na cjelokupnu stvarnost. Blaženstva ne dolaze iz ljudskog iskustva. Nisu plod ljudskog istraživanja. Božja su. Predstavljaju mogućnost koju nam On nudi. Sačinjavaju njegovu tajnu. Ona nisu samo izreke koje poznajemo nego način shvaćanja cjelokupne stvarnosti. Preko tih riječi možemo doista vidjeti Božje lice i lice novoga svijeta. Krist je lice i tijelo tih riječi. On je na tim riječima odigrao utakmicu svoga života. Kristove su riječi terapija za nas ljude. On uspostavlja neku vrst logoterapije. Terapije koja stvara nove ljude. Želi nas ozdraviti svojom riječju. Želi da i naša riječ bude zdrava, istinita jer tada možemo živjeti u slobodi, u pravednosti, u povjerenju, u ljubavi, u milosrđu, u miru, u krotkosti, u blagosti. Živjeti blaženstva znači učiniti od Isusa svoj život i svoje pravilo života. (fač)