BOG I NEČOVJEČNO

Nije nikakva tajna da neki čovjek može za nekoga drugoga čovjeka vrijediti mnogo manje od magarca ili vola. Iz naše siromašne povijesti možemo iščitati zastrašujuće činjenice: od osobnog do kolektivnog nasilja i ubijanja. Čovjek se je neprestano nalazio i nalazi u ponoru svojega ništavila koje tvrdokorno ostvaruje uništavajući druge. Svaka je religija i ideologija koja ne poštuje čovjeka, pa i u njegovoj slobodi da pogriješi, protiv Boga, nadasve kada se to čini u njegovo ime.

 

Tko je čovjek ? Koliko vrijedi čovjek? Koja je istina koja se tiče čovjeka? Smrtna nesigurnost koja se odnosi na ta pitanja čini da sve ostalo lako sklizne. Ako je Bog stvorio čovjeka da bi imao „stvorenje u kojem bi se mogao odmoriti“, onda je njegovo dostojanstvo izvanredno. Ako je čovjek čovjekoliki majmun, u laboratoriju svediv na toliko vode, dušičnih tvari, masti, minerala, onda mu se cijena određuje na tržištu. Ako je čovjek sartrovski „nekorisna strast“, tada je ništa pod svim vidovima. Ako je čovjekoliki majmun ili nekorisna strast, tko će ga ljubiti? I zašto ga poštivati? Isus zna da su govori o ljudskom dostojanstvu laki i da ih još lakše zaboraviti. Zato ne drži govore nego djeluje na izazovan način. Sa svojim znakovima ide protiv svake izopačenosti i ponovno daje izgubljenim ljudima život, radost, stvarnost da su ljudi (Lk 14,1-6).

Kada bi na svijetu živjeli samo bolesni i grešnici, možda ne bi bio nužan križ: dovoljno bi bilo ozdravljenje i oproštenje. No, budući da na svijetu žive „pravedni“ koji odlučuju tko smije a tko ne smije postojati, nužan je križ. Isus će doista umrijeti na križu kao pravednik da se pravedni uvjere da postoji druga pravednost: Božje milosrđe koje ljubi svakoga, sve do križa.

Svako Božje djelovanje potpuno objavljuje njegovu nesebičnu ljubav. On svakoga želi dotaknuti, izliječiti i otpustiti. Isus, svojom ljubavlju i čudom, ne pokušava zavladati ljudima, zarobiti ih ili od njih izvući kakvu korist. Želi svima pokazati istinu tko je Bog i tko smo mi za Njega. On na zemlji ima samo sinove i kćeri koje ljubi. U svakom religioznom dijalogu istinsko teološko pitanje treba se postavljati antropološki: podiže li ili ponižava, umrtvljuje li ili oživljava čovjeka? Poštovanje koje imamo prema čovjeku odgovara istini ili ne slike koju imamo o Bogu. Veliki je to moralni ispit za nas. (fač)