BEZ ŽALJENJA I BEZ AKO (Lk 13, 31-35)

Nama je ljudima jako teško živjeti u sadašnjosti. Opterećuju nas prošlost i sadašnjost. Prošlost sa svojim krivnjama, bolima, neuspjesima. Budućnost sa svojim tjeskobama. Može nam se dogoditi da pola života plačemo nad vlastitom prošlošću, a ostalu polovicu živimo sanjajući budućnost. Nemamo svoju sadašnjost. Ne živimo ono što možemo živjeti.

 

U našem su se životu dogodile mnoge stvari zbog koji se osjećamo neugodno. Prepuni smo žaljenja, ljutnje, zbunjenosti. I veoma su često ti osjećaji obojeni krivnjom. Prošlost nam govori: „Trebao si činiti drukčije od onoga što si napravio. Trebao si reći nešto drugo umjesto onoga što si rekao“. Ti „trebao si“ ostavljaju nas u krivnji u odnosu na našu prošlost. Zadržavaju nas u zagrljaju prošlosti. Isto tako nam zabranjuju da potpuno budemo prisutni u sadašnjem trenutku. Neprestano se vraćamo u svoju prošlost. Iz dana u dan kopamo po svojim ranama. I tako sami sebe još više ranjavamo.

Naše su tjeskobe još gore od krivnje. One ispunjavaju naš život onim „ako“: „ako obolim, ako izgubim posao, ako umru moj otac ili majka, ako ne budem imamo dovoljno novca, ako propadne gospodarstvo, ako izbije rat?“ Svi ti „ako“ mogu toliko ispuniti naš um da postanemo slijepi na cvijet u vrtu, na plodove zemlje, na dijete na ulici, na vlastitoga muža ili ženu u kući. Oni mogu učiniti da postanemo gluhi na ugodan glas muža, žene, djeteta, prijatelja, svećenika, pa i samoga Boga.

Istinski neprijatelji našega života su ti „trebao si“ i oni „ako“. Slobodno recimo da smo mi sami sebi najgori neprijatelji. Naši nas unutarnji glasovi guraju natrag u nepromjenjivu prošlost i naprijed u nepredvidivu budućnost. Guraju nas u nešto što ne postoji. Istinski život ima svoje mjesto sada i ovdje. Bog je Bog sadašnjosti. On je uvijek u prisutnom trenutku. Nije važno je li taj trenutak lak ili težak, radostan ili bolan. Isus nam uvijek govori o Bogu koje je prisutan tamo gdje smo mi. „Tko vidi mene, vidi i Oca. Tko sluša mene, sluša i Oca“. Bog nije netko tko je bio ili će biti. On je onaj koji jest. On je onaj koji je za nas u ovom času. Isus je došao odnijeti našu grešnu prošlost i tjeskobnu budućnost. Došao je izvući nas iz prošlosti i uvesti nas u ozračje pouzdanja. Došao je otvoriti nam veličanstvenu, blaženu budućnost, jer je naša budućnost Bog. Naša budućnost pripada Božjoj providnosti. Isus želi da otkrijemo Boga upravo ondje gdje jesmo sada i ovdje. Možemo Ga otkriti i u vlastitom grijehu. Možda nam grijeh kaže da ne možemo ništa promijeniti. Bog nam govori da se sve može promijeniti. Naša prošlost počiva u Božjem milosrđu. Stavimo sebe, svoju prošlost, svoju istinsku krivnju pred lice milosrdnog Boga. U njemu možemo biti nanovo stvoreni. (fač)