USKA VRATA
(Lk 13,22-30)

Uska vrata nisu zlobna šala koju Bog čini nama ljudima, niti su poteškoća koju On stavlja na naš put. Isus sebe, sa svojim svetim zahtjevom istine i ljubavi, uspoređuje s uskim vratima (Lk 13,22-30). On je put do Oca. On spasava. Spasenje je jedini ozbiljni problem čovjeka koji zna da se gubi jer je smrtan i grešan.

Sve su religije svijeta pokušaj ponude spasenja. Nude prosvjetljenje, askezu ili objavu kao posredništva čovjekova spasenja. Ustvari, za Bibliju čovjeku je nemoguće spasiti se. Nitko nema snage da se spasi. Svi bivamo spašeni po besplatnoj Božjoj ljubavi. Samo je jedan snažan koji sve spasava, Isus Krist. Ako je tako, onda je spasenje dar. Košta nas samo napor da otvorimo srce i ruku da ga prihvatimo. Ali je istodobno velika borba jer je naše srce tvrdo i naša ruka zgrčena.

Sami dar spasenja ne isključuje našu inicijativu. Štoviše, to je zalog koji obvezuje. Njegova cijena je sami naš život. Potrebno je djelovati kao da sve ovisi o nama, znajući da sve ovisi o Bogu. Upravo zato Isus ta široka vrata, Božje milosrđe, ovdje naziva uskim vratima. Doista manje stoji nešto platiti nego primiti kao dar. Prihvatiti dar obvezuje. Postajemo dužnici koji nikako ne mogu vratiti dug. Prihvatiti spasenje kao dar, znači priznati da smo izgubljeni, da smo nesposobni samima sebi dati spasenje i život i da cijeloga života ostajemo dužnici. S Bogom ne vrijedi: čist račun duga ljubav. S Njim nikada ne možemo izravnati račun.

Postoji samo jedan dobar način vraćanja duga a to je put života, put praktičnog kršćanstva. Praktično kršćanstvo je više od onoga vjerovanog i propovijedanog. Isus, sa svoje strane, nije samo planirao i propovijedao naše spasenje, nego ga je „prakticirao“ umirući razapet. Time nas uvodi na stvarni teren. Sposobnost djelovanja je središnje za svaki sud. Djelo je to koje objavljuje dušu. Dakle, biti dobročinitelj zahtijeva plod. Isus, koji je prošao zemljom čineći dobro i mi ga nasljedujemo i ponavljamo njegova djela, naša su uska vrata.

Potrebno je da vrata budu uska da za nas postanu disciplina ljubavi, izvor dobrote, radosna žrtva za druge. Uska su vrata opomena koja je uvijek sposobna da nas iznenadi, darujući nam sveti strah Božji. (fač)