Ljubi Boga i ljubi bližnjega! Sve je u tome! Bog, koji nam je uvijek dobar i milostiv i od kojega nam sve dolazi, zaslužuje svu našu ljubav. To je nekako lako prihvatiti. Puno nam je teže prihvatiti da i čovjek u potrebi i nevolji ima pravo na našu ljubav. Kod Isusa ove dvije zapovijedi ne idu jedna bez druge.

 

 Misna čitanja tridesete nedjelje kroz godinu

Prvo čitanje: Izl 22, 20-26
Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas.


Čitanje Knjige Izlaska
Ovo govori Gospodin: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!«
Riječ Gospodnja.

 

Pripjevni psalam: 18, 2-4.47.51ab

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

 

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

 

 

Drugo čitanje: 1Sol 1, 5c-10
Od idola se obratiste da biste služili Bogu i iščekivali Sina njegova.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 22, 34-40
Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.


Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.

 

 

Razmišljanje uz tridesetu nedjelju kroz crkvenu godinu

 

Ljubi Boga i bližnjega, 30. nedjelja kroz god. A (Mt 22, 34-40)

Naš odnos prema Isusovu pozivanju na ljubav prema Bogu i bližnjemu u dobroj bi se mjeri dao razumjeti, učiti i korigirati kad bismo počeli s onim što u nama pobuđuje sama riječ ljubav. Kakve misli, slike, događaje u nama izaziva riječ LJUBAV. Odgovor na pitanje što u nama pobuđuje riječ ljubav možemo tražiti sami u razmišljanju i pisanju. To može biti u «školi», tj. s nekim koji će mi pomoći čuti samog sebe. To može biti u ozbiljnom razgovoru s voljenom osobom, pravim prijateljima ili mudrim ljudima. To možemo, i bilo bi poželjno, razglabati na seminarima, duhovnim vježbama, meditaciji, molitvi.

No, sada se osvrnimo malo na ono što nam Sveto pismo kaže o ljubavi. Ljubav je treća i najveća božanska krepost: vjera, ufanje i ljubav, kaže sv. Pavao (1Kor 13,13), a najveća je među njima ljubav. Ta se ljubav naziva agape. Slobodno prevedeno to je ljubav zbog ljubavi: Boga prema nama i nas prema Bogu.

Biblija nam govori i o brojnim karakteristikama ljubavi:

  

  1. Sv. Pavao govori: "Ljubav je Božja razlivena u srcima vašim pod Duhu Svetom“ (Rim 5,5). Ta nas ljubav posvećuje i otkriva nam tko mi zapravo jesmo, daje nam pravi identitet. Jedino ljubavlju možemo vidjeti ono bitno u nama i za nas. Stoga nikako ne stoji ona: Ljubav je slijepa. Ono što je slijepo nije ljubav. Ljubav najstvarnije vidi.

  2. No ljubav nije samo u našim srcima: Ona ima svoje sjeme i u ljudskoj volji. Volja je povezan s razumom. Razumski donosimo odluke. Sv. Ivan kaže: Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom (3, 18).Djelom, dakle, i istinom, a ne samo osjećajem. To trebaju znati oni koji misle da su emotivno osakaćeni, hendikepirani i stoga ne mogu voljeti. Jer ljubav je, očito pitanje dobrih djela. Dobra djela su izričaj i pokazatelj ljubavi. Mogu osjećati odbojnost, čak i mržnju prema drugom, ali ne moram i ne smijem mu činiti zlo. Dapače, pozvan sam mu i u takvom osjećajnom stanju činiti dobro. Je li to teško? Da. Ali smo pozvani na to. I to je moguće. To je Isus učinio i čini za nas. On je iz ljubavi život dao za svoje (Božje) neprijatelje. I nije mu bilo lako. Imao je osjećaj da ga je čak i Otac Nebeski pritom ostavio. A taj osjećaj ostavljenosti od Oca bio je vrhunac Isusove ljubavi prema Ocu. Trebalo je izdržati do tog vrhunca. Isus je trebao sići i u „podzemlje“, tj. sići u grob. Ta ljubav je trebala „istrunuti“ poput sjemena koje trune da bi iz njega izrastao novi život. Isus je „sišao nad pakao“ da bi uskrsnuo od mrtvih. To je poziv i svakom Isusovu učeniku: sići „nad pakao“ neprijateljstva u ovom svijetu kako bismo uskrsnuli na novi život, život oslobođen spona mržnje. Život slobodan u ljubavi.

  3. Sv. Ivan nam govori i o povezanosti ljubavi i poslušnosti Božjoj riječi: “Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (Iv 14,23; 15,14). Ljubav prema Bogu ponajprije se očituje u povjerenju, poslušnosti njegovoj riječi. Povjerenje ili poslušnost Božjoj riječi znači razgovor s Bogom. Razgovor s Bogom ne mora biti uvijek u osjećaju ljubavi. On može biti i „svađa“. Ali razgovaranje s Bogom uvijek dovodi do ljubavi prema Bogu. Drukčije ne može biti jer Bog svoju ljubav prema nama ničim ne uvjetuje. Ustrajno „razgovaranje“ s Bogom, ustrajno druženje s njegovom riječju izraz je i pokazatelj naše ljubavi prema Bogu.
  4. Sv. Ivan na drugom mjestu kaže: Kako možeš reći da ljubiš Boga koga ne vidiš, a mrziš brata svoga koga vidiš? Tim je izrečena sveobuhvatnost, univerzalnost ljubavi. Ljubav sve obuhvaća – nikoga ne isključuje: obuhvaća ljude – i prijatelje i neprijatelje; živa i neživa Božja stvorenja; materijalna i duhovna dobra; ovaj i onaj svijet – sve. Ljubav obuhvaća svu djecu Božju, na zemlji i na nebu. Evanđelje nam govori i o snazi, intenzitetu ljubavi. Ljubiti nam je svim umom, svim srcem, svom dušom. Ono što pak slabi tu snagu ljubavi, ono što je blokira jest zlo, grijeh: zlostavljanje, zapostavljanje duhovnih dobara, mržnja, sebičnost, pohlepa, laž, zavist itd.

  5. Sv. Grgur Veliki uvodi pojam “ljubav prema samom sebi” (Hom. XIII in Evang.), dok sv. Augustin kaže da nije bila potrebna zapovijed (u Svetom pismu) da ljubimo sebe jer je ljubav prema sebi prirodna (De bono viduitatis, XXI). No, i ono što je prirodno čovjek ranjen grijehom je u stanju izobličiti. Ljubav prema samima sebi je Bogom dana, no čovjek i to može dovesti u pitanje. Suvremena psihologija je dosta eksploatirala pojam ljubavi prema sebi, ali često na isključiv način. Ukratko, ako isključimo Boga koji je darovatelj ljubavi, ako isključimo odnos prema njemu i dugima, ljubav prema samom sebi postaje više od sebičnosti. Tako sebičan čovjek samo po/štuje sebe i svoju sliku. Takav odnos prema samom sebi ubrzo postaje terorom prema drugima.

Kratko: Ljubav je ipak neizreciva i neopisiva. Blago onima koji ljube. Ako želiš živjeti u ljubavi, ljubi. Molimo Duha Svetoga da razlije Božju ljubav u naša srca da bismo je mogli prelijevati oko nas u ovaj svijet. (fbv)

 

 ****************

 

Najveća zapovijed, 30. nedjelja A (Izl 22, 20-26; 1 Sol 1, 5c-10; Mt 22, 34-40)

                                             

Ovo smo evanđelje čuli puno puta. Crkva nam ga u raznim prigodama stavlja pred oči. Što je najvažnije u vjeri? Koja je najveća zapovijed u Zakonu? Za vjernika Staroga tavjeta, koji je duboko vjerovao da je od Boga, da su sve zapovijedi važne, nijedna se ne smije odbaciti, ovo je pitanje išlo za tim da od mnoštva Božjih zakona ukaže na ono najvažnije. Pitanje Isusu postavlja farizej: farizeji su dobro poznavali svih 613 zapovijedi i zabrana. Oni su se trudili i vršiti sve ove zakone, ali su i od drugih tražili da ih vrše. Naučavali su kako nema većih i manjih zapovijedi, već su sve jednako važne. Pitanje je po sebi dobro, jer traži i želi znati što je najvažnije, iako namjera onoga koji pita nije bila dobra: pitanjem se želi iskušati Isusa.

Isus je ipak odgovorio. On i u ovoj prigodi ostaje dosljedan sebi i svom navještaju. U središtu Isusova učenja jesu Bog i čovjek. Njega samo zanima slava Božja i čovjekovo spasenje. I zato njegov odgovor farizeju glasi: Ljubi Boga svim srcem svojim, a bližnjega kao samoga sebe! Ove dvije zapovijedi imaju i u Starome zavjetu središnje mjesto, ali tamo one stoje svaka za sebe. Isus ih je naraskidivo povezao. Isus je to spojio u jednu zapovijed. Mi redovito kažemo zapovijed, ali budući da je Bog nas prvi ljubio, to zapravo i nije više zapovijed, već odgovor na Božji dar, odgovor na Božju ljubav.

Isus je najprije istaknuo ljubav prema Bogu, a onda joj, kao sastavni dio, nadodao ljubav prema bližnjemu. S tim hoće reći: Ako kažeš da Boga ljubiš, onda moraš ljubiti i bližnjega, jer se baš na ljubavi prema bližnjemu vidi koliko ljubiš Boga. “Ako netko tvrdi da ljubi Boga, a mrzi brata svoga, lažac je”- tako je zapisao sv. Ivan apostol. Ne može se ljubiti Boga, a mrziti čovjeka.

Odakle početi? Kojoj zapovijedi dati prednost? Ljubav prema Bogu mora se dokazati u ljubavi prema čovjeku. U protivnome ostaje samo prazna riječ. Ali to ne znači da je Isus premjestio naglasak s ljubavi prema Bogu na ljubav prema čovjeku. Onda bi se kršćanstvo suzilo samo na humanizam. Isus nam svojim primjerom pokazuje drukčije. On svoj odnos prema ljudima uvijek gleda u svjetlu svoga odnosa prema Ocu. Prije svakog susreta s ljudima, koji su od Isusa tražili pomoć, Isus je u društvu s Ocem: on je u molitvi. To je njegova priprema za susrete s ljudima On je jedno s Ocem, on je potpuno okrenut Ocu, a put od Oca vodi ga k čovjeku. Zato je u neku ruku suvišno pitanje: treba li više ljubiti Boga ili čovjeka? Ovo dvoje se ne rastavlja.

“Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” – Isusa su pitali: Tko je moj bližnji?- Bližnji nam je svako ljudsko stvorenje. Ova zapovijed je sveopća i osobna. Obuhvaća svakoga, a ostvaruje se na onome tko je uza te; da onaj tko s tobom živi, tko te susreće, može za te kazati: S ovom osobom je lijepo živjeti! Ima srce, ima dušu! I tko je takav, Bog je s njim! To je više od zarade; ta prisutnost Boga u čovjeku koji ljubi. Ljudi će reći: to je sretan i zadovoljan čovjek. U njemu je mir, radost, zadovoljstvo, unutarnji sklad-to je baš suprotan osjećaj od onoga koji muči naše vrijeme. Posvuda oko nas puno je više ljudi na čijim se licima primjećuje: potištenost, nezadovoljstvo, nesigurnost, nemoć, strah i slično.

Zašto je ljubav prema bližnjemu sveopća i univerzalna? – Zato što je Isus umro za sve ljude, ljubio je sve ljude. Nije on poznavao nikakvu diskriminaciju, nije dijelio ljude na simpatične i antipatične, na sunarodnjake i strance. Nije dijelio ljude ni po vjerskoj pripadnosti. Sve je ljubio, za sve se žrtvovao, za sve je umro i uskrsnuo. To trebamo činiti i mi: ljubiti sve. I to „kao samoga sebe.“ Ovo treba uzeti doslovno: u drugome vidjeti sebe i činiti drugome ono što bismo učinili sami sebi. To uključuje: trpjeti s onim koji trpi, radovati se s onim koji se raduje. Ta ljubav misli najviše na one koji su najpotrebniji. Zašto? Stoga što se Isus baš s takvima identificira: Što njima činimo, samom Isusu činimo! “Meni si učinio”, reći će nam na posljednjem sudu.

Braćo I sestre! Ako je ljubav prema Bogu i bližnjemu u našem srcu velika, onda ćemo biti puno jači, moći ćemo sve podnijeti. Apostol Pavao u svom veličanstvenom himnu ljubavi, nakon što je nabrojio što je ljubav i kakva je ljubav, zaključio je da ljubav sve podnosi. I to je tako! Ljubav sve podnosi, sve drži! Ona je podloga, ona je nositeljica svega! I ako u svijetu nestane ljubavi, nestat će i svijeta! Neće ga spasiti nikakva ekonomija, novac, moć, tehnika. Ljubav i duh drže ovaj svijet, ne materija.

Kad ulažemo u ljubav, tada dobivamo. Neka nas Isus učvrsti u takvoj ljubavi! Amen! (faks)