USKRSNA MJERA (Lk 12,49-53)

Naša je vjera kao povijest. Ona je sjećanje onoga što se dogodilo. Ona je i naum za budućnost koji se ostvaruje u sadašnjosti. Naša se sadašnjost sastoji u svjedočenju Onoga kojega nasljedujemo. Isus je k nama došao kroz vodu i vatru. Uronjen je u vodu kao i svi grešnici. Smrt na križu je Njegovo krštenje. Prolazi kroz vatru ispunjavajući Očevu ljubav prema nama. Mi, Njegovi učenici, kada dođe naš put, trebamo se odlučiti ponoviti istu stvarnost.

 

Zato smo pozvani prepoznati sadašnje vrijeme kao trenutak obraćenja. To je istinsko razlučivanje na temelju kojega se mi ljudi dijelimo na dvije kategorije. Možemo biti oni koji sami sebe nazivamo pravednicima, ateisti ili religiozni, pa nemamo potrebu spasenja i ne obraćamo se. Možemo se osjećati jadnim grešnicima znajući da se sami ne možemo spasiti pa se obraćamo Božjem daru. Samo se na taj način u nama gasi umišljenost ili razočaranje i dolazi nam spasenje.

Isusova je želja da vatra Božje ljubavi zahvati što prije svakoga čovjeka. Njegova je ljubav prema nama doista vatra koja nužno želi zapaliti one koje ljubi. Nema ljubavi koja ne želi biti uzvraćena ljubav. On je došao pohoditi nas u svakoj našoj tjeskobi da mi budemo spašeni. Zbog toga će i umrijeti. Njegova je smrt jedina nužna za Boga koji je ljubav za svakoga čovjeka. On ne može ne nositi naše zlo. Odnoseći naše zlo, stvara u nam mir.

On je došao donijeti mir i zajedništvo među nama ljudima. Ali se taj Njegov mir ostvaruje preko podjele. Nije to mir po sniženoj cijeni, nego visokoj cijeni. Taj se mir plaća vlastitim životom. Taj mir čini sve novo. Sama podjela je odluka koja zahtijeva nasljedovanje Gospodina. Ako smo obučeni Kristom nešto se novoga treba dogoditi. Ako hodimo u Gospodinu trebamo otvoriti prostor otajstvu. Mir, koji temelji na uzajamnom poštivanju, pažljiv na ravnotežu kućnih i društvenih sloboda, a zanemaruje uskrsne mjere, nije dovoljan.

Ako su u nekoj obitelji dvije osobe za civilni život u kojem kraljuje liberalni bog, a tri su za Boga koji nam je došao u osobi Isusa Krista, mir je nemoguć jer ljubav razdvaja putove. To ne znači da se neprijateljstvo treba roditi i zamijeniti prvotno stanje. Bog nas od toga sačuvao. Riječ je od odlukama života. Posvećenju dana Gospodinu. Riječ je o ponašanjima koja proizlaze iz vjere. Evanđelje, nas koji ljubimo Isusa Krista, treba, s ljubavlju i zbog ljubavi, izvršavati razlučivanje koje skida masku i protivi se stvarnostima koje su suprotne evanđeoskom duhu. To je više božansko nego ljudsko djelovanje. Proći nam je hrabro po tom iskušenju zrelosti naše istine i ljubavi. (fač)