BLAGOSLOV SIROMŠNIH

Svatko od nas u dubini svoje duši nosi želju pomaganja drugima. Želimo učiniti nešto za osobe koje su potrebne. Želimo ponuditi utjehu onima koji su u boli. Želimo olakšati patnje onih koji pate. Zasigurno, nema ništa pogrešnoga u tim našim željama. To je uzvišena želja, ta je želja puna milosti. Ali, ako ne shvatimo da nam Božji blagoslov dolazi od onih koje želimo služiti, naša će pomoć imati kratak život i brzo će izgorjeti.

 

Kako je moguće nastaviti brinuti se za siromahe kada siromasi postaju sve više siromašni? Kako je moguće dvoriti bolesne kada se njihovo zdravlje ne popravlja? Kako je moguće nastaviti tješiti umiruće kada nam njihova smrt ne donosi drugo doli bol? Odgovor je u datosti da svi oni o kojima mi skrbimo u sebi čuvaju blagoslov za nas. U sebi čuvaju blagoslov koji nam je nužno primiti. Služenje je ponajprije primanje Božjeg blagoslova od onih kojima služimo. Što je blagoslov? Blagoslov je naziranje Božjega lica. Vidjeti Boga. To je nebo! Možemo vidjeti Božje lice i Isusovo lice. Isusovo lice možemo vidjeti u onima koji su potrebni naše brige.

Istina, nije nam lako pronaći snagu za gledanje tolikih osoba svakoga dana i slušanje njihovih problema i njihovih patnji, ali to možemo činiti samo ako u njima vidimo Isusovo lice. Ako u tim osobama vidimo Isusovo lice, onda nam one daju i život. Ovdje stoji veliko otajstvo kršćanskog služenja. Ako služimo Isusa u siromasima, hranit će nas oni koje služimo. „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih“ (Lk 12,37). Ako ne poznajemo svojega Gospodina, tražimo blaženstvo u onome što posjedujemo. Ako Ga poznajemo On postaje naš život. Bdijemo u noći svijeta. U svijetu poznajemo mnoge noći. Poznajemo noći gladi, bolesti, patnje, osamljenosti, napuštenosti. Mi bdijemo, uočavamo i djelujemo, tako se u noći svijeta događa nešto velikoga. Gospodin nam dolazi u onima koje služimo, prolazi našim služenjem, pokazuje nam milost. Tada se On opasuje i služi nas koji smo opasani. Služi svoje služitelje. Služiti znači ljubiti. Tako se obračunava s našim lažnim slikama i objavljuje nam tko smo.

Služeći postupno otkrivamo blagoslove koje nam potrebni mogu ponuditi kada se brinemo o njima. Svi imamo potrebu blagoslova. Oni koji su u ovom svijetu potrebni, u iščekivanju su da nas blagoslove. Blagoslovom nas obuhvaća dobrota onih koji nas blagoslivlja. Njihov nas blagoslov prati dobrotom, stoga ne propustimo nijednu prigodu dobrote da osjetimo melem blagoslova. (fač)