OPOVRGNUĆE (Lk 12,13-21)

Izbor načina obogaćenja, za sebe ili pred Bogom, pretpostavlja da postoje dva bogatstva i da ona nisu međusobno pomirljiva. Isus nas poziva da duboko kopamo u svoje blago. Želi da shvatimo svoje blago, da bismo shvatili sami sebe. Odnos je prema blagu, u konačnoj analizi, vrednovanje samoga postojanja.

Nitko nam, potrebno je to priznati, ne čini toliku filozofiju kao Bog. Božja se škola, doista prikladna svakom čovjeku, ne zadovoljava pojmovima. Ona direktno dodiruje iskustvo življena koje svi imamo. Njegova nas škola zadužuje da učimo preko činjenica, osjećaja, odluka. S druge pak strane, to je jedincati konkretni način da stignemo do stvarnih rezultata.

Povijest nesmotrenog bogataša puna je konkretnih događaja. On je bogat. Godina mu je posebno obilno urodila. Projektira određeno nagomilavanje blaga. Planira dugogodišnje uživanje života. Koliki među nama ne bi tako razmišljali ili ne razmišljaju tako?

Imamo mi i lijep govor. Mudri govore dobro i kažu pravedne stvari. Veliko bogatstvo je veliko ropstvo. Ništa nije tako dosadno i odvratno kao preobilje. Tko prijeđe iz siromaštva u bogatstvo mijenja samo nevolju. Ipak je bogataš taj kojemu mi zavidimo a ne siromahu. Bogataša nazivamo blaženim.

Tako je prva stranica filozofije ispisana. Hvalimo biće koje je pronašlo pred sobom način postojanja u svijetu. Ali postoji i onaj „ali“. „Ali“ je datost da umiremo. Smrt je veoma često nametljiva luđakinja. Ona je ta koja ne ulazi u naše projekte. Ali Bog, sa smrću koja dolazi „još ove noći“, neprestano stavlja u čin sustav krivotvorenja našega pogleda na život, pomažući nam da shvatimo da se određene naše tvrdnje ne mogu smatrati toliko mudrima i razboritima. Evo nekih od tih tvrdnji: „Bogat sam, dakle situiran sam!“ „Bogat sam, imam puno pravo na radosti koje sebi mogu priskrbiti“. Ako bi te tvrdnje bile istinite, naše bi ljudsko postojanje bilo apsurdnost koju sačinjavaju nepravednosti i ludosti. Bog nam pokazuje da nisu istinite. On čini da nam se pojavljuju onakve kakve jesu, lažne. On ih krivotvori sa smrću koja čini da sve završava.

Druga stranica praktične filozofije upisana je u naše srce. Ako se umire, te su tvrdnje glupe, ne mudre. Ako su glupe, tada čitavo naše „mudrovanje“, a i čitavo naše ponašanje, u odnosu na život, treba preinačiti. Trebamo postići ono što Isus naziva „obogaćenjem pred Bogom“. To je treća stranica božanske filozofije. Preko „poraza“ smrti, koja nije samo neka ideja, nego najstvarnija činjenica od svih jer oduzima stvarnost životu, vođeni smo istinskom postojanju. Smrt nas vodi postojanju koje ne umire niti se mijenja niti je kvarno. Vodi nas Životu-u-Sebi, Bogu. Je li to naša filozofija? (fač)