JA VAS ŠALJEM (Lk 10,1-9)

Mi se kršćani trebamo osjećati poslanima. Pozvani smo nastaviti Isusovo djelo. Svi bismo trebali biti misionari. Naše se poslanje rađa iz Očeve ljubavi prema svim Njegovim sinovima i kćerima a završava u ljubavi sinova i kćeri prema Ocu i međusobno. Ono se proširuje na sve šire obzorje sve do obuhvaćanja svih. To je krug Očevih ruku koje se otvaraju da zagrle sve sinove i kćeri bez gubljenja ikoga, jer nema sinova i kćeri za gubljenje.

 

Svi su ljudi Njegova žetva. Svi su mu na srcu. Iz te ljubavi rađa se naša odgovornost spasenja svih. Mi smo radnici koji surađuju u samom Njegovom naporu. Zbog poslanja trebamo se osloboditi straha i lažnih sigurnosti. Ta hrabrost nije ljudska umišljenost. Ona je dar onome tko ga traži neprestano u molitvi, premda osjeća suprotna odupiranja.

Naše poslanje ima svoje načine postojanja. Mi smo kao janjci među vukovima. Janje je blago i krotko. Korisno je za života jer daje mlijeko i vunu. Još je korisnije kada je mrtvo jer daje kožu i meso, samog sebe kao hranu i odjeću. Razlika između janjeta i vuka ista je onoj između Isusa i svijeta, ljubavi i sebeljublja, siromaštva-poniznosti i moći i oholosti.

Novčanik je sigurnost bogataša. Sadržava novac. Torba je sigurnost siromaha i putujućeg propovjednika. Sadržava njegove stvari i prinose. Jedina sigurnost Isusova učenika je ostaviti sve i pouzdati se u Gospodinovu riječ. Riječ je novčanik koji ne stari. Ona je novčanik i torba koja nam je nužna u trenutku patnja.

Mi smo kršćani sluge Evanđelja koje dugujemo svima. Bose noge pokazuju našu ovisnost o Gospodinu i našu ljepotu. Ljepotu nas koji naviještamo veselu vijest mira. Naše noge trebaju imati ljepotu samoga Zaručnika. Takvo siromaštvo je naša osobna iskaznica. Mi nosimo glavne crte Onoga koji nas šalje. Djelotvorna ljudska moć i evanđeoska djelotvornost međusobno su razmjerno suprotni. Prva proizlazi iz bogatstva, druga iz siromaštva. Ova druga je plod ljubavi prema Gospodinu i uvjet je nasljedovanja.

Ono što imamo, dijeli nas od drugih. Ono što dajemo drugima sjedinjuje nas s drugima. Kada imamo stvari, dajemo stvari. Kada više nemamo ništa, dajemo same sebe. Samo tada doista ljubimo. Brinemo se o drugima. Mi smo doista ljudi samo po onome što dajemo. Kada nemamo ništa, dajemo same sebe. Znamo ljubiti i živjeti za druge. Činimo da drugi žive našim posredstvom. To je put spasenje koji je od vječnosti mislio Onaj koji je od bogataša postao siromahom, da nas siromahe obogati svojim siromaštvom. Činiti i govoriti, po zapovijedi i u Duhu Isusa Krista, dvije su naše temeljne karakteristike. Budimo pozorni da svojim poslanjem ne zakinemo nijednu od ovih dviju naših dimenzija.  (fač)