Tijekom godine razmišljamo o svim otajstvima naše vjere. Kako se bliži kraj liturgijske godine naše su misli sve više usmjerene prema vječnim, nebeskim vrednotama. O njima govori i današnja prispodoba, kao o svadbenoj gozbi, koju je Gospodin pripravio svim ljudima. U prispodobi susrećemo slijedeće likove: kralja, koji pripravlja gozbu; kraljeva Sina, čija se svadba slavi; sluge koji u ime kralja zovu na gozbu i uzvanike.
Koga predstavljaju ovi likovi? Bog je kralj, koji poziva sve ljude da sudjeluju na svadbi njegova Sina; Kraljev sin je Isus Krist, koji nam je svojim utjelovljenjem pripravio gozbu spasenja; sluge su proroci i apostoli, koji u ime kralja pozivaju na gozbu; uzvanici koji su odbili poziv pripadnici su izabranog naroda te svi oni koji poput njih odbijaju Isusa.

 

 Misna čitanja dvadeset i osme nedjelje kroz godinu

 

Prvo čitanje: Iz 25, 6-10a
Gospodin će spremiti gozbu svoju i suzu će sa svakog lica otrti.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin nad vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

Riječ Gospodnja.

 

Pripjevni psalam: 23, 1-6

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

 Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.


Drugo čitanje:
Fil 4, 12-14.19-20

Sve mogu u Onome koji me jača!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 22, 1-14
Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: „Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.“ Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.“

Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanje uz dvadeset i osmu nedjelju kroz crkvenu godinu

 

Mnogo zvanih malo izabranih, 28. nedj. kroz god. A (Mt 22,1-14.)

Ako ima teksta u evanđelju za koji možemo reći da ga ne razumijemo, to je zacijelo Isusova prispodoba o kraljevoj svadbenoj gozbi. Naime, u toj prispodobi kaže se da se uzvanici nisu odazvali na kraljevu svadbu. Kralj se razgnjevio, poslao svoju vojsku i poubijao nevjerne uzvanike. Naredio je slugama da na raskršćima pozovu sve koji naiđu. Kad se dvorana napunila, kralj spazi jednoga koji nije bio primjereno obučen. Naredi da ga izbace vani u tamu „gdje će biti plač i škrgut zubi“. Kralj je, kao i u drugim prispodobama, Bog. Ta prispodoba tako zastrašujuće govori o Bogu da je teško povjerovati da ju je izrekao Isus. Isus je na različite načine govorio o Bogu kao dobrom i milosrdnom Ocu. Ova ga prispodoba naprotiv oslikava brutalno okrutnim.

Možemo razumjeti da se kralj razljutio što mu se uzvanici nisu odazvali. Teško je, međutim, razumjeti da je to razlog da ih poubija. Još teže je razumjeti da je onaj jadničak koji nije bio primjereno obučen zanijemio od straha i potom svezan bačen „u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba“.

Kako razumjeti ovu zamršenu prispodobu? Prispodoba je namijenjena „svećeničkim glavarima i starješinama naroda“. Oni su bili među prvima koji nisu prihvaćali Isusa kao Božjega poslanika. Pitali su ga kojom vlašću on čini ono što čini (Mk 11,28)? Umjesto izravnoga odgovara, Isus im odgovara prispodobom o zlim vinogradarima koji su poubijali ne samo kraljeve sluge već i njegova sina. Isus im je već prije izravno govorio da sve govori i čini u ime Oca nebeskoga: liječi, oprašta, izgoni zloduhe, naviješta radosnu vijest. Kaže da su to znakovi kraljevstva Božjega. Ali oni su u svom sljepilu odredili ubiti kraljeva sina. Isus pritom misli na sebe.

Također moramo uzeti u obzir da je Matej svoje evanđelje pisao poslije 70. godine, tj. poslije posvemašnjeg razaranja Jeruzalema. U ušima apostola zacijelo su bile pritužbe proroka na koje se pozivao i Isus: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani. Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!“ (Mt 23,37). One su bile u opticaju i u Isusovo vrijeme. Zato su Isusovi slušatelji vrlo dobro razumjeli da je Isus mislio na sebe kad govori o kraljevu sinu te da misli na glavare svećeniče i pismoznance kad govori o zlim vinogradarima. Oni su se trebali ponašati kao sluge, a ne kao vlasnici, kao nasilni uzurpatori.

Doduše, kao i drugi u narodu, pismoznanci i glavari svećenički očekivali su dolazak kraljevstva Božjega. Međutim, nisu prepoznali njegov dolazak u Isusovim riječima i djelima. Isus im je govorio i u slikama, primjerice, slici smokve koja propupa i time navješćuje dolazak proljeća. Zavjesa njihova sljepila i gluhoće posve ih je zamračila pa su ubili „Kraljeva Sina“.

Dok je Matej pisao svoje evanđelje znao je tešku sudbinu Jeruzalema – totalno razoren a sve stanovništvo poubijano. Stoga je pisanje prispodobe o kraljevstvu Božjem kao pozivu na kraljevsku svadbu moglo biti pod snažnim utjecajem toga povijesnoga događaja do te mjere da razaranje Jeruzalema mogao protumačiti kao Božju odmazdu za Isusovu smrt.

No, Isus nam nigdje nije govorio o Ocu Nebeskom kao osvetniku. Zato ni temeljna poruka prispodobe ne može biti slika okrutnoga Boga. Temeljna poruka ovoga teksta može biti da postoje momenti u našem životu za koje trebamo biti spremni, kojima se treba odazvati, u kojima treba sudjelovati. Postoje iznenadni pozivi na „kraljevsku svadbu“. Postoje događaji kojima treba podrediti naše svakodnevne obveze. Propustiti takve prilike ili ne biti spreman na njih moglo bi značiti izgubiti prigodu i umrtviti želju i volju postati građaninom kraljevstva Božjega i živjeti sukladno njegovim normama. U tom smislu možemo reći da je poruka prispodobe o pozivu na kraljevu svadbu sažeta u Isusovoj rečenici: „Bdijete dakle jer ne znate ni dana ni časa!“ (Mt 25,13) ili u onoj rečenici iz 94. psalma koja glasi: „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!“ (fbv)

 

*************

 

Poziv na gozbu - 28. nedjelja A (Iz 25, 6-10a; Fil 4, 12-14. 19-20; Mt 22, 1-14)

Već više nedjelja za redom naš Učitelj Isus Krist govori o kraljevstvu Božjem. Pokušava naći najbolji način da svojim apostolima i učenicima objasni što je to kraljevstvo Božje, gdje se ono nalazi, kako se dolazi u to kraljevstvo.

Da bi učenicima, a i nama, približio tu tajnu Isus se služi slikama iz života. Prošle smo nedjelje vidjeli što znači slika vinograda za koji se Bog brine. Kazali smo da je svatko od nas taj vinograd Božji tj. da pripadamo Bogu, da smo njegovo vlasništvo, i pred njim smo odgovorni kako živimo, kako se odnosimo prema životu.

Ove nedjelje pred nama je slika gozbe, svadbe. I ovu sliku gozbe u Bibliju unosi prorok Izaija. Što proriče i poručuje ovaj prorok? Kaže da će Bog na kraju uvesti ljude u potpunu sreću. Bog sprema za ljude, tako Izaija piše, „gozbu od pretiline“ i od „izvrsna vina.“ I još nešto vrlo važno: „I smrt će Bog uništiti zasvagda“ i „suzu će Bog sa svakog lica otrti.“ Tada će se na poseban način radovati oni koji su puno trpjeli i patili, oni koji su puno suza prolili. I tada će se pokazati da je Bog u stanju, u jednom trenutku, izmijeniti ljudske sudbine i naplatiti svojim vjernima za sva poniženja koja su trpjeli zbog njegova imena. Ta će Božja nagrada biti tako velika da prorok nema riječi kako bi to izrazio pa se služi zemaljskim slikama: sočna pretilina, to je najkvalijtetnije meso, potom, izvrsno vino - prvoklasno vino. Bit će, piše dalje prorok, radost i klicanje zbog moćne ruke Gospodnje koja će to učiniti. Tada ćemo reći: To je naš Bog učinio!

Isus preuzima ovu sliku gozbe i koristi je u svom obračunu s „glavarima svećeničkim i starješinama narodnim“ koji od njega zahtijevaju da im kaže kojom vlašću naučava u hramu. Isus im odgovara s tri uzastopne prispodobe, o dvama različitim sinovima, o vinogradarima i ovom o kraljevskoj svadbenoj gozbi i poručuje im kako su oni proigrali svoj poziv. U tome je posebno jasna ova prispodoba o gozbi. Kraljevska svadbena gozba jest kraljevstvo Božje: na tu gozbu sam Bog poziva, a oni ne žele doći; odbijaju poziv na svadbu. Svatko nalazi neku ispriku: važnije su im njihove njive, njihova trgovina; nemaju vremena. Slične razloge i danas mnogi navode: Reći će da nemaju vremena za molitvu, ne mogu doći na nedjeljnu misu, imaju previše obveza. Redovito su to prozirni razlozi. Oni više pokazuju koliko je dotičnima stalo do Boga, koliko im Bog znači.

U Isusovoj prispodobi uzvanici su odbili poziv na gozbu. Kralj se sada okreće novim uzvanicima. Pod izrazom „koga god nađete“ misli se na pogane koji su u Starom zavjetu bili isključeni iz izabranoga naroda. Taj narod je proigrao svoj poziv i svoje prvenstvo, i zato se Isus svojim navještajem okreće poganima. Evanđelist Matej to posebno naglašava. On će svoje evanđelje i završiti riječima Uskrsloga: „Učinite mojim učenicima sve narode“ ( 28,19 ).

Isus dobro zna kako je teško uskladiti odnos čovjeka i Boga. Bog ljubi čovjeka i želi ga imati za sebe, ali on postavlja i neke uvjete. Čovjek, s druge strane, osjeća da mu je Bog potreban, ali teško mu se posve njemu povjeriti i prepustiti. U čovjeku je previše jaka napast da on sam odredi koliko mu i kada mu Bog treba. On je u trajnom iskušenju da pokuša Boga iskoristiti za svoje potreba i ciljeve, a ne da s njime stvori odnos ljubavi i prijateljstva. I tako se uvijek nađe nešto što je važnije od Boga, nešto što čovjek nije spreman žrtvovati i čega se nije spreman odreći kako bi posve pripadao Bogu.

U Isusovoj prispodobi, svi koji su naknadno pozvani, sa zahvalnošću su prihvatili poziv i sukladno tomu se ponašali. Ali tu se našao i jedan bez svadbenog ruha. Zašto? Valjda nije pripadao toj zajednici srcem i dušom, nije mu ponašanje bilo kako treba: ovdje je zalutao.

Mi smo na misi. Misa - euharistija je gozba: ova gozba je predokus vječne gozbe na nebu. Jesmo li na ovom skupu iz uvjerenja? Jesmo li zainteresirani za ovo što se ovdje događa ili jedva čekamo da završi? Jesmo li obučeni u svadbeno ruho? To znači biti obučen u dobrotu, u ljubav, u dobro srce. Svaka nedjeljna euharistija trebala bi biti radosno zahvaljivanje Bogu za njegove darove koje nam daje po svome Sinu Isusu Kristu. Bog nam u njemu sve daje!

U to nas danas uvjerava apostol Pavao. On za sebe kaže: “Sve mogu u onome koji me jača.“ A nama veli: „Bog će ispuniti svaku vašu potrebu po bogatstvu slave svoje.“ Sve će nam Bog dati pod uvjetom da najprije tražimo njegovo kraljevstvo, njegovu volju, njegovu pravdu. Da li to tražimo? Tražimo li da bude kako on hoće ili se sve naše molbe vrte oko materijalnoga i oko tjelesnoga. A Isus bi htio da tražimo duhovno tj. da se zanimamo jedni za druge, da imamo više srca jedni prema drugima. Vjera se mjeri po ljubavi. Manjak ljubavi, kad je nema, onda je u nama više nezadovoljstva, napetosti, frustracije: tada nismo sposobni kako treba slaviti ova otajstva naše vjere. Tu smo manjkavi, tu smo svi u deficitu, a Isus je bio sav nagnut i okrenut prema čovjeku.

On nas i u ovoj euharistiji zove na gozbu svoga tijela. Blagovat ćemo njegovo tijelo, pričestit ćemo se vertikalno-s Isusom Kristom! Ne zaboravimo: Pričest Kristovim tijelom uključuje i horizontalu tj. da naši odnosi s ljudima budu u redu. Ako toga nema, pričest ne donosi ploda.

Otvorimo dušu i srce Spasitelju Isusu! Primimo ga cjelovito: i u pričesti i u braći ljudima! Amen! (faks)