PLODNOST I RIJEČ (Lk 11,27-28)
Isus je svojim blagim govorom, dobrim ponašanjem i izvanrednim znakovima zadivio mnoge. Pobuđivao je divljenje koje se prelijevalo i na onu koja ga je rodila. Djeca doista mogu biti na hvalu ili pokudu svojim roditeljima. Nepoznata žena, obuzeta začuđenošću onom koja je rodila Isusa, izriče svoj blago. Umjesto da joj zavidi, proglašava je blaženom. Opravdano ta nepoznata žena hvali Isusovu majku jer je uspjela u ulozi tjelesnoga majčinstva. I sami Isus potvrđuje to blaženstvo jer je Marija zasigurno kroz odgajanje Isusa  surađivala s Božjom riječju. Od nje se očekivalo da neprestano sluša Božju riječ i postupa po njezinim nadahnućima u odgoju.

 

Već je Elizabeta Mariju nazvala blaženom jer je povjerovala Božjoj riječi. Ona je shvatila da je vjera istinsko blaženstvo. Ova žena još ne, a možda s njom ni mi. Ona gleda unatrag sa željom. Riskira zaustaviti se u neplodnoj nostalgiji njezina vremena. Isus i nju i nas poziva da gledamo naprijed. On nas želi uvjeriti kako su naši najdublji izvori snage i sigurnosti, pa i naša uhodana dobrota i krepost nedostatni. Poziva nas na slušanje Riječi i na djelovanje prema njoj s vjerom i pouzdanjem.

Marijino blaženstvo nije čast rezervirana samo nekima, nego je obveza svakoga. Svi smo pozvani na slušanje Riječi i darivanja samoj Riječi tijela u vlastitom tijelu. Blaženstvo vjere uključuje začeće u utrobi i hranjenje na grudima. Utroba koja prihvaća sjeme je slušanje koje začinje Riječ. Grudi koje hrane ono što je začeto aktivno su čuvanje sjećanja onoga što smo slušali da raste do pune mjere.

Istinsko Marijino blaženstvo nije u tome da je rodila i odgojila Isusa, nego u tome da je unaprijed učinila ono što Bog daruje svakom vjerniku. Istinsko blaženstvo je Isus. Riječ koja se želi utjeloviti u nama koji je prihvaćamo. Marijino majčinstvo, prije nego li se dogodilo u utrobi, dogodilo se u ušima i u srcu. Ona je poslušna i zato je postala majka. Samo njezino blaženstvo je dakle svakoga onoga tko prihvaća sjeme Riječi.

Slušanje je zauvijek princip utjelovljenja. Marija, kao što je poslušala i začela, tako je sačuvala i učinila da Riječ raste u njezinom srcu. Ako je istinsko blaženstvo utrobe ono ušiju koje slušaju Riječ, istinsko blaženstvo grudi je ono lijepoga i dobroga srca koje čuva tu Riječ i donosi plod u ustrajnosti.

Uho je princip našega slušanja. Srce princip našega rasta, našega blaženstva. Riječ, sačuvana u neprestanom sjećanju i prebiranju, raste sve do preobraženja čitavoga našega bića u ono što živi u našem sjećanju i ono što prebiremo u našem srcu. Tako se rađamo odozgor, znajući da smo stvoreni da se ponovno rađamo i da rađamo. (fač)