KRUNICA I LITURGIJA (Lk 1,46-55)

Danas crkva slavi Bl. Dj. Mariju od Krunice. Na prvi je pogled doista neobično da molitva krunice sačinjava objekt svete mise u liturgijskom ciklusu. Nije li nas papa Pavao VI. podsjetio da je „pogrešno moliti krunicu za vrijeme svete mise“? To nas poziva na razmišljanje o odnosima između molitve krunice i liturgije.

 

Jasno je da krunica nije sakrament. Ona nije ni liturgijsko slavlje čitave Crkve. Ipak molitva krunice ima veliku srodnost s liturgijom. Krunica se, kao i liturgija, hrani Svetim pismom. I krunica i liturgija odvijaju se unutar otajstva Isusa Krista. Doista je iznenađujuće usporediti ciklus otajstava krunice s odvijanjem liturgijske godine.

Liturgijskom vremenu Došašća i Božića odgovaraju radosna otajstva krunice usredotočena na utjelovljenje vječne Božje Riječi. Vremenu kroz godinu odgovaraju otajstva svjetla kojima Krist prosvjetljava naš ovozemaljski život. Korizmeno vrijeme je obavijeno žalosnim otajstvima Križa našega Spasitelja koji nas je spasio. U uskrsnom vremenu razmišljamo o slavnim otajstvima Uskrsloga koja se razlijevaju na sve nas.

Liturgijska slavlja i moljenje krunice, premda smješteni na različite razine, imaju kao objekt same događaje spasenja koje je Krist ispunio. Krunica, kao i liturgija, ima kao središte otajstvo Isusa Spasitelja. Krunica, kroz seriju četiriju otajstava, naglašava bitne vidove apostolskog propovijedanja: Sin je Božji postao čovjekom; prošao je ovom zemljom čineći dobro; bio je raspet zbog naših grijeha; uskrsnuo je zbog naše slave.

Liturgija je zlatno pravilo čitave kršćanske molitve. Molitva treba izvirati iz liturgije, iz onoga što smo slavili. Zato liturgija želi da bude pounutrašnjena. Želi dotaknuti naše srce i preobraziti naš život. Liturgija želi postati naša životna suputnica. Želi prosvijetliti našu sadašnjost i usmjeriti našu budućnost. Upravo je ovdje čitava vrijednost molitve krunice. Krunica meditira otajstva Gospodinova života, viđena posredstvom Marijina srca. Krunica nas čini dionicima Marijine molitve koja je „brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“.

Krunica, čineći bliskima našem duhu i našem srcu otajstva Isusa Krista, pripravlja nas na slavljenje tih istih otajstava u liturgiji u duhu i istini. Molitva nam krunice dopušta da čudesno uživamo blagodati Marijinog duhovnog majčinstva i čitave Crkve, jer liturgija pronalazi u našem životu produženi odjek.

Prikladno je da ovaj blagdan blažene djevice Marije od Krunice slavimo i u liturgiji. Ona nam dopušta da zamijetimo, kao i Marija, posredstvom molitve krunice, sve veće sjedinjenje s Kristom u ljubavi Duha Svetoga. (fač)