STVARATI BLIŽNJEGA (Lk 10,25-27)

Ljubav je temelj Svetoga pisma. Ona definira našu istinu u odnosu s Bogom, s drugima i sa samima sobom. Kao što smo stvoreni iz ljubavi, tako smo stvoreni za ljubav. Ako ne ljubimo, promašeni smo. Čitav svijet ne vrijedi čina ljubavi, kao što svi vrčevi vode ne vrijede izvora na kojemu su zagrabljeni.

 

Ljubiti ne znači činiti jednu stvar umjesto druge. Ljubav je način činjenja stvari. Bilo koju stvarnost, pa i onu najmanju, trebamo živjeti, u radosti i zahvalnosti, kao dar i znak Božje ljubavi. S druge pak strane, ljubiti znači biti nekome blizu. Biti mu bližnji. Ljubav stvara bližnje. Ljubav na daljinu ne postoji. Doista ne možemo ljubiti, niti sebe, niti drugoga, niti Boga ako prije nije kušali blizinu onoga koga ljubimo.

Pozvani smo ljubiti drugoga, ne na apsolutan način kao Boga, nego kao same sebe. Mi ljubimo sebe kada ljubimo Boga svim srcem. Ljubiti drugoga kao samoga sebe znači da smo u stanju ljubiti druge samo ako ljubimo sami sebe. A ljubimo same sebe samo ako se, u sebi i bez uvjetovanja, osjećamo ljubljenima na direktan i apsolutan način. To je ljubav koju Boga ima prema nama u Isusu, samaritancu. Velika je krepost voljeti se u ime Boga, i ljubiti same sebe kako i zašto nas On ljubi. Nitko nije tako zao kao onaj tko je zao sa samim sobom. Ako ljubimo sami sebe, ljubimo sve. Ako ljubimo sebe, možemo se pobrinuti i za bližnje.

Za razliku od ljubavi koja suosjeća, zakon i kult samo uočavaju naš pad. Vide zlo u njegovoj pakosti. Istina, grijeh bi bez zakona ostao skriven. Zakon vidi, ali se ne brine. Štoviše, prokazuje i odvaja zlo, određujući krug odvajanja oko potrebnoga. Zakon i kult, govoreći da treba ići dalje, ubijaju potrebnika, potvrđujući mu smrt. Zakon i kult vide ali se ne brinu za dobrobit drugoga. Nijedan zakon i nijedan kult, ma koliko bili pravedni, nisu u stanju spasiti nas ljude. Oni stižu na mjesto zla, dodiruju problem, čine točnu analizu i ostavljaju ga onakvim kakav jest. Uostalom to je njihova služba. Pozitivna je i nužna jer je potrebo razlučiti dobro od zloga, čisto od nečistoga. Ako bi se zaustavili, zbog suosjećanja i pomoći, prestali li biti ono što jesu: proglašenje zla i nečistoga.

Jedino ljubav vidi, približava se i djeluje. Ljubav se ne pita tko je tko, koje je vjere, stranke, je li pravedan ili nepravedan. Nas ljude spašava suosjećajna blizina. Biti bližnji je odluka dobroga srca. Zlo oko vidi i zaobilazi. Dobro oko vidi i približava se.

Bog je stvarno sve u svima preko milosrđa. Odnos Crkva-svijet, kršćani-svijet određen je Isusovim riječima: „Idi pa i ti čini tako!“ Šalje nas da nastavimo samo Njegovo poslanje Samaritanca. Pobrinuti se za bližnje naše je poslanje. To je Isusova zapovijed. (fač)