Današnje misno slavlje počinje ulaznom pjesmom: „Sve je, Gospodine, u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti. Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega.“ (Est 13,9.10-11) Pribudimo u sebi ovu svijest: Bog gospodar svega. I danas nam treba njegova snaga i njegovo vodstvo. Svatko od nas dolazi pred Boga sa svojim brigama i poteškoćama. Nema gotovih rješenja kako to rješavati. Svatko od nas treba pronaći svoj put i ići naprijed, vjerujući da je Bog s nama! S poteškoćama se treba suočavati, s brigama treba živjeti: sve je to dio našega duhovnog razvoja.
I još nešto spada na naš duhovni rast. Naime, nije dobro gledati samo svoje brige i patnje. Potrebno je baciti oko i na druge i pomoći drugima nositi njihovu patnju.

Misna čitanja dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu

Prvo čitanje: Iz 5, 1-7
Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 80, 9.12-16.19-20

Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!

Drugo čitanje: Fil 4, 6-9
To činite i Bog mira bit će s vama!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 21, 33-43
Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: „Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?“ Kažu mu: „Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.“
Kaže im Isus: „Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!“
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje uz dvadeset i sedmu nedjelju kroz crkvenu godinu

Bog nije ničije vlasništvo, 27. nedjelja kroz god. A (Mt 21,33-43)

U godišnjem ciklusu nedjeljnih čitanja (A) u nizu nekoliko evanđeoskih ulomaka slušamo oštre Isusove riječi: „Nosi se od mene, sotono…“ - upućene apostolu Petru (22.) ; potom prijetnja ognjem paklenim ako ne oprostimo svome bratu (24.); onda, „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji“ (25.); potom, „Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje“ (26.). U ovonedjeljnom evanđelju Isus kaže: „Zato će se – kažem vam – oduzeti kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!“

To su tako uznemirujuće i tužne riječi da bi se čovjek najradije odrekao govoriti o njima. No one su ipak tako stvarne da se o njima mora propovijedati. Sva ta upozorenje upućena su vjernicima. Možemo reći da je zajednički nazivnik svim tim i sličnim upozorenjima Isusovo oštro protivljenje privatizaciji Boga.

Na isti problem upozoravao je i prorok Izaija koji kaže da je njegov narod bio izabrani i uređeni Božji vinograd ali će ga sam Bog opustošiti zbog toga što su vinograd prisvojili, privatizirali.

Spominjući gospodarove sluge koji su došli ubrati plodove, Isus misli na Božje poslanike, proroke koje su „vinogradari“ poubijali, zajedno s gospodarevim sinom želeći time prisvojiti vinograd, prisvojiti ono što ne pripada njima nego Gospodaru, Bogu, i njegovu sinu, Isusu.

„Vinograd“ u prispodobi označava zajednicu naroda Božjega, označava ono što Isus naziva kraljevstvom Božjim. Oni koji su samo najamnici u „vinogradu“ žele ga uzurpirati, privatizirati. Isus pritom misli na religijske službenike svoga naroda koji su, štiteći svoj povlašteni položaj, odbijali glasove proroka koji su pozivali na reformu, na obraćenje. Oni su zapravo privatizirali Boga. Smatrali su svojim isključivim pravom da tumače Božju volju i Božje zakone koje su pritom zlorabili. Matej piše svoje evanđelje u vrijeme za koje se može pretpostaviti da su se taj problem počeo pojavljivati u prvoj Crkvi. Problem nastaje onda kad religijski službenici svoje privilegije i svoje interese štite pozivanjem na boga i Božji zakon.

Sveti je Franjo htio radikalno živjeti evanđeosku slobodu. Ništa nije htio posjedovati. Nije htio „posjedovati“ niti vlast i moć koje bi mu priskrbila svećenička služba. Nikada se nije zaredio za svećenika. Braći je govorio da je čitav svijet njihov samostan. I doista, on je to tako i doživljavao. Sav svijet je mogao biti njegov jer nije ništa htio posjedovati. Nije trebao doći na svoj posjed da uživa u ljepotama i blagodatima. Gdje god se našao nije bio prikraćen tog užitka. Slavio je svoga Stvoritelja i Gospodina u svemu što postoji.

No, to se ne odnosi samo niti prvenstveno na materijalna dobra. To se odnosi na duhovna dobra. Čovjek ima neodoljivu potrebu svoju sliku Boga i svoju predodžbu religije, tj. slavljenja Boga nametnuti kao jedini važeći kriterij i način, jedini put spasenja.

Možemo pomisliti da je tako bilo u Isusovo vrijeme, da se to odnosilo na židovsku religiju i njezine službenike. No, sjetimo se samo vremena inkvizicije u Katoličkoj crkvi, tj. progona, osuda i krvavih presuda krivovjercima. Naučili smo da je to bilo okrutno vrijeme okrutnih pojedinaca. No, ni jedno vrijeme nije slobodno od napasti „inkvizicije“, tj. zlorabiti Božji zakon zbog vlastitih probitaka ili interesa te olako upirati prstom na tobožnja krivovjerja, krivovjerce, bezbožnike. Svaki put smo u službi „inkvizitora“ kad postajemo okrutni prema ljudima braneći Boga, jer Bog nikada nije okrutan; svaki put kad osporavamo pravo Božje blizine drugim ljudima koji drukčije misle, vjeruju ili se ponašaju, jer Bog daje slobodu svakom čovjeku vjerovati ili ne, živjeti sukladno njegovoj volji ili ne; svaki put kad naša vjera ne rađa dobrim plodovima, jer naša djela nisu u suglasnosti s našim vjeroispovijestima; svaki put kad se pozivamo na svoje zasluge pred Bogom kako bismo izborili prvenstvo ili povlašteni položaj u Crkvi ili društvu, jer nam Bog – na našu veliku sreću – ne „plaća“ po našim zaslugama već prema svom neizmjernom milosrđu. U takvim i u sličnim slučajevima, svjesno ili nesvjesno, zlorabimo Božje ime, njegov zakon, uzimamo pravdu iz Božjih ruku u svoje ruke, a na to nemamo pravo.

Na poseban način, zbog beskonačne Božje ljubavi, u kršćanstvu vrijedi ona poslovica: „Najveće pravo, najveća nepravda!“ Kad pokušamo privatizirati Boga, privatizirati Isusa, privatizirati sveto, privatizirati Crvku, privatizirati dobrotu i istinu, činimo nepravdu. Kraljevstvo Božje, vinograd Božji, nije naše vlasništvo. Bog nam iskazuje veliku milost da u njegovu kraljevstvu možemo ponizno služiti. U suprotnom će nam se oduzeti i dati onima koji će donositi njegove plodove! (fbv)

******

                                

Vinograd Gospodnji, 27. nedjelja A(Iz 5, 1-7; Fil 4 6-9; Mt 21, 33-43)

Bog nam iz nedjelje u nedjelju uporno ponavlja kako nas ljubi, kako mu je stalo do nas. Sveti pisci služe se raznim slikama da bi nam to pokazali. Bog, kad stvara čovjeka, stvara ga s ljubavlju kao što lončar strpljivo i s ljubavlju stvara svoje posude. Nadalje, Božja ljubav prema čovjeku uspoređuje se s ljubavlju zaručnika prema zaručnici. Ili što smo danas čuli: Bog je vinogradar koji neumorno i s ljubavlju obrađuje svoj vinograd da bi urodio što većim plodom.

Starozavjetni vjernik, koji živi s Biblijom i od Biblije, ne zaboravlja savez s Bogom. On je svjestan da pripada Bogu. Bog je intervenirao u njihovu povijest: obećao im je da će ih uvesti u obećanu zemlju, u zemlju rodnih vinograda. Za tu zemlju Biblija voli kazati da je to zemlja kojom teče med i mlijeko. Tog Božjeg zahvata bio je svjestan svaki Izraelac, i mogli bismo reći da je veliki dio Staroga zavjeta hvalospjev Bogu, zahvala Bogu za taj dar, za to čudo!

Vidjeti dobro uređen vinograd, promatrati trsove pune zrelih grozdova, uvijek predstavlja pravi ugođaj za oko. Vinogradar je uložio puno truda i ljubavi dok je dočekao prve plodove. Isto tako, nitko ne može razumjeti njegovo razočaranje ako vinograd podbaci i slabo urodi. To je dobro znao prorok Izaija koji svoj narod uspoređuje s Božjim vinogradom. On kaže: “Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov.” Bog je taj narod zavolio, oslobodio ga iz ropstva i presadio ga u obećanu zemlju. Brinuo se za nj kao što se vinogradar brine za svoj vinograd, ljubio ga kao što zaručnik ljubi svoju zaručnicu. Što sve Bog nije učinio za taj narod!

I što se dogodilo? Evo, sad dolazi iznenađenje! Došlo vrijeme berbe, vrijeme kad se skupljaju plodovi - kad tamo - na lozi nema grozdova! Umjesto grožđa vinograd izrodio vinjagu. To je nešto kiselasto i bezvrijedno. Ni grožđa ni vina od tog ploda! Ova slika hoće kazati: Tako se nekako Bogu dogodilo s ovim narodom - ne daje plodova! Umjesto da urodi pravdom, dobrotom i vjernošću, narod se iznevjerio Bogu, ostavio Boga! Mi bismo rekli da je podivljao! Izaija to lijepo komentira da se Bog od naroda “nadao pravdi, a eto nepravde; nadao se pravičnosti, a eto vapaja.”

Sad dolazi Isus. On polazi od toga da židovski veliki svećenici i narodni prvaci dobro znaju poruku ove Izaijine slike i on je koristi protiv njih. Oni su odgovorni za to što Bog ne može biti zadovoljan sa svojim narodom. Zato im Isus najavljuje kaznu. Bog je slao sluge i proroke u svoje ime, ali oni su uvijek bili ušutkani, a mnogi od njih i ubijeni. Na koncu im Bog šalje Sina svoga, misleći, barem će njega poštovati, ali i on loše prolazi. I on je odbačen, i on kao najveći zločinac završava na križu.

Što Isus najavljuje ovom prispodobom? – Kaže im: “Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Mt 21,43). Do tada Izrael je sebe ponosno isticao kao narod Božjeg izabranja i smatrao da njemu pripada kraljevstvo Božje. Isus najavljuje da dolazi novi narod, to jest Crkva, koja će biti sastavljena od svih naroda. Članom Crkve postaje se sakramentom krštenja, ali i stalnim obraćenjem. Mi smo taj novi Božji vinograd, Božje vlasništvo.

Ovo evanđelje svakome od nas upravlja pitanje: Kakav sam Božji vinograd? Donosim li rod? Jesam li živa mladica na trsu ili sam suha grana koja nije ni za što, nego da se baci u peć? Jesam li životno vezan uz Isusa Krista ili samo na papiru, samo po krsnom listu koji ću nekoliko puta u životu potražiti u župnom uredu?

Središnje pitanje i cijele Biblije jest: Čovječe, što je s tobom? Gdje si u odnosu na Boga? Bog je Adama, nakon što je zagrizao zabranjenu jabuku, upitao: „Adame, gdje si?“ tj. što je s tobom? Kako živiš? – To Isus i nama govori: Puno sam za te učinio, puno sam u te investirao, konačno, dao sam život za tebe: jesi li toga svjestan? Kakav je tvoj odgovor, gdje su plodovi tvog života?

Isus je jasan: Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. I još će nadodati: Bez mene ne možete ništa učiniti! Jesmo li toga svjesni? Ili možda mislimo da sve možemo sami, da nam Bog nije potreban?

Naša želja i naš put treba biti onaj Isusov: vršiti volju Očevu! Bog nam je darovao život, možemo slobodno kazati, Bog nam je iznajmio život. I nismo mi gospodari svoga života; on je gospodar, i on će od nas tražiti urod, tražit će plodove.

Uvijek je lijepo biti blizu Bogu, osjećati se njegovim ljubljenim djetetom. Papa Leon Veliki na jednom mjestu je zapisao: „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!“

Volio bih da svatko od nas upozna svoje dostojanstvo: Božja smo ljubljena djeca, njegovo smo vlasništvo. Ako to prihvaćamo, onda je moguć samo jedan odgovor, a taj je: da cijelim svojim životom budemo na hvalu i slavu Božju! Amen! (faks)