Svetica se rodila u Alensonu (Francuska) 2. siječnja 1873. Od kreposnih roditelja L. Martin i M. Guerin, primila je odličan kršćanski odgoj. Kad su joj bile četiri godine, umre joj majka. Od tada se za njezin odgoj brine starija sestra Paulina i č. s. benediktinke. Vrlo je rano naučila moliti. A kad je naučila čitati, dali su joj u ruke samo svete knjige. Nije čudo da je „Nasljeduj Krista“ znala napamet. Živo je željela postati redovnica. Svladavši sve teškoće, u 15-oj godini života (g. 1888) stupa u karmelićanski samostan u Lisieux. Sama kaže zašto to čini: Hoću da budem sveta... Hoću da spašavam duše, da molim za svećenike, misionare.

U želji da postane sveta osjeća se slabom, pa traži posebna sredstva da se popne na brdo savršenstva. Rješenje nalazi u riječima SP: Tko je malen, neka dođe k meni (Izr 9, 4) ... Kao što majka tješi sina tako ću i ja vas utješiti, nosit ću vas na rukama i milovati na koljenima (Iz 66, 13 i 12). Terezija zaključuje: Dakle, Isuse, tvoje su ruke „dizalo“ koje me ima dići u nebo! Shvatila je koliko Isus želi da bude ljubljen, pa se potpuno Isusu predaje i odlučuje živjeti u savršenom činu ljuba­vi prema Isusu. Prikazavši se Gospodinu kao žrtva milosrdne Ljubavi, želi što više učiniti za duše, koje Isus nadasve ljubi. Dušama želi koristiti svim oblicima apostolata, i to svagdje i uvijek, od početka pa do svršetka svijeta. Da to ostvari, odlučuje savršeno se sjediniti s vječnom Ljubavlju, u kojoj je izvor svih zvanja. U srcu Crkve ona hoće da s Isusom bude ljubav. Ujedinjena s milosrdnom Ljubavlju ona će moći u Crkvi živjeti sva zvanja, biti dionik njihova rada i nagrade.

Predajući se milosrdnoj Ljubavi, Terezija je osjećala neopisivu radost, sreću ... Ali je iznenada sve iščezlo. Nastupile su kušnje, napasti, osobito protiv vjere i nade, različite bolesti, neshvaćanja. Ali je Terezija podnosila sve s herojskom strpljivošću, sve je prikazivala za spas duša. U kušnjama joj je jedina utjeha pogled na križ. Gledajući na križ 30. rujna 1897. ponavlja: Bože moj, ljubim te! Zatim nakon kraće ekstaze izdahnu.

Dok je živjela na zemlji, obećala je kako će u nebu učiniti da na zemlju padne kiša ruža, kako će joj u nebu radost biti da čini dobro na zemlji. Održala je obećanje. Po njezinu zagovoru vjernici primaju bezbrojne milosti. Zato je njezino štovanje rašireno po svemu svijetu. Njezin spis „Povijest jedne duše“ preveden je na sve važnije jezike svijeta. Crkva ju je (g. 1925) proglasila svetom i (g. 1927) zaštitnicom misija.