ODREĐEN CILJ

Imamo li jasnu svrhu života? Atletičari koji imaju kao svrhu osvajanje zlatne olimpijske medalje, raspoloživi su prepustiti sve ostalo da postane drugotno. Način na koji jedu, spavaju, studiraju i uvježbavaju se, podređen je toj određenoj svrsi.

To je istinito u životu športskih sposobnosti ali i u duhovnom životu. Bez točno određene svrhe uvijek ćemo biti rastreseni. Potrošit ćemo naše snage na drugotne stvari. Pristoji nam se uprijeti pogled u nagradu. Koja je naša nagrada? Naša je nagrada božanski život. Vječni život. Život s Bogom i u Bogu.

Svrha našega života je veća od našeg osobnog ispunjenja, unutarnjeg mira. Cilj na koji smo pozvani veći je od naše obitelji, od naših najhrabrijih snova i želja. Naša nas želja za otkrivanjem svrhe života redovito zbunjuje jer polazimo od samih sebe. Ako želimo spoznati svrhu vlastitoga života, trebamo krenuti od Boga. Isus nam je navijestio tu svrhu, tu nebesku nagradu. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Naše je spasenje vjera u Isusa raspetoga. On je Riječ. On je život i svjetlo svakog čovjeka. On je postao tijelo da nam pripovijeda apsolutnu Očevu ljubav. U Njemu nam je dano naše dostojanstvo sinova i kćeri. U njemu smo ono što jesmo. Izvan Njega smo ono što nismo. Prihvaćajući Njega pronalazimo same sebe. Odbijajući Njega gubimo same sebe.

Nije nam lako zadržati fiksiran pogled na vječni život. Živimo u svijetu koji nam neprestano govori da postoje neposrednije i hitnije datosti na koje trebamo svratiti pozornost. Rijetko koji dan ne odvraćamo pozornost od našeg cilja. Rastresenost čini cilj nejasnim i maglovitim. Iz vlastitog iskustva znamo da se bez jasnog cilja naš život razlama na mnoge zadatke i obveze koje nas odvlače, ostavljajući osjećaj umora i nekorisnosti. Na koji dakle način čuvamo jasni pogled na našu svrhu? Kako upiremo pogled na nagradu? Disciplinom molitve. Istina, mi se tako malo molimo prema onome kako nam je dobro u životu. Molitva je disciplina koja nam pomaže uvijek ponovno vratiti Boga u središte našega života. Uvijek ćemo biti rastreseni. Neprestano ćemo biti zaokupljeni tolikim žurnim zahtjevima. Ali kada stvorimo prostor i vrijeme povratka našemu Bogu, koji nam nudi vječni život, tada ćemo postupno postati svjesni da nas mnoge stvari koje trebamo činiti, reći ili misliti, više ne uništavaju, nego nas vode sve bliže našoj svrsi. Najvažnije je da naš cilj ostaje jasan. Molitva održava jasnim našu svrhu. Kada naša svrha postane nejasna, molitva je ponovno čini jasnom. (fač)