VOLJA SVJETLA (Lk 8,16-18)

Put od neznanja do znanja upisan je u nas ljude zbog same činjenice da smo ljudi. Život nas ispituje i ne šuti. Hodamo po tajnama koje ključaju pod našim nogama. Ne odnosi se to samo na atome ili kozmos. Riječ je i o tome da znamo više o sebi, ali ne uspijevamo ići dalje od ove patnje: uzaludno ispitujemo sve i svih, a ipak ostajemo neznalice. Nije nam dovoljno svjetlo našega ljudskog razuma. Potrebno nam je svjetlo Drugoga.

Isus tvrdi da je On to nužno svjetlo koje nam nedostaje. Svjetlo je došlo na svijet Njegovim dolaskom. On, svjetlo od svjetla, je svjetlo svijeta. Njegovo je svjetlo naše prosvjetljenje. Mi smo svjetiljka zapaljena na tom svjetlu. Posredstvom slušanja i poslušnosti stižemo do spoznaje otajstva. Mi smo već prosvijetljeni krštenjem. Imamo to blago, premda u glinenim posudama, koje ne smije biti skriveno. Naša slabost ne smije biti izlika da skrivamo to blago, nego sredstvo pokazivanja da nam moć dolazi od Boga. Ništa nas ne može osloboditi od darivanja onoga što nam je darovano. Ako ne darujemo, nismo ni primili, kao što svjetiljka ne svijetli ako nije upaljena. Dar ne smije biti skriven pod „krevet“. Ne smije biti zatvoren u našu intimnost. Još manje smije biti skriven pod „krevet“ naše lijenosti ili našega grijeha koji nas blokira. Svjetlo, jednom upaljeno, ne smije se skrivati, nego treba sve osvjetljavati.

Ono što je „skriveno“ zasigurno su otajstva Kraljevstva koja trebaju biti objavljena drugima. Otkriti otajstvo Kraljevstva je temelj. Ako želimo izbjeći da gledajući ne vidimo, a slušajući ne shvaćamo, trebamo paziti kako slušamo. Bilo za nas same bilo za druge, trebamo provjeriti vlastito slušanje. Je li naša svjetiljka zapaljena na riječi Gospodinovoj?  Što, ili još bolje, tko osvjetljava naš život?

Naša istinska istaknutost je naš identitet. Naš identitet može zbunjivati, ugasiti, podivljati ili izopačiti ton pjesme koju Bog upućuje ljudima. Postoji uska veza između navještaja i života nas koji naviještamo Riječ. Mi smo uvijek mučenici, svjedoci u svojem životu Riječi koju nosimo. Svjedočanstvo vodi istinitosti. Ako želimo druge prosvijetliti, trebamo biti upaljeni. Ako ne osvjetljavamo nismo upaljeni. Ako nismo upaljeni, ne osvjetljavamo. U nama je kruženje između istinitosti života i djelotvornosti navještaja. Ako je naša vjera istinska, naš je navještaj svjetlo. Ako je naš navještaj svjetlo, naša je vjera prava.

Zasigurno je heretično ustvrditi da djelotvornost Riječi ovisi o nama koji je naviještamo. Riječ u samoj sebi ima djelotvornu moć. Ali je isto tako sigurno, na temelju riječi i primjera Isusa Krista, da vjerničko svjedočanstvo života ima vrednotu sakramenta spasenja. Jao nama ako razdvojimo navještaj i svjedočanstvo. (fač)