DOBRO SLUŽENJE (Lk 8,1-3)

Malena Isusova grupa prihvaća prisutnost Marije Magdalene, Ivane, Suzane i mnogih drugih žena, koje izvršavaju ulogu uravnoteženosti između lutalačke situacije, lišene egzistencijalne organizacije i samog postojanja koje treba živjeti. Nije riječ o potpomaganju siromaha kako bismo olako mogli zamisliti. Riječ je izričito o služenju, djakoniji koja čini brižljivima.

Riječ je o služenje koje, u zajedničkom življenju, pretpostavlja jedan Ti kojemu se posvećuje. Žene, dakle, stavljaju u otvoreno i ponizno služenje putujućoj skupini svoju sposobnost da sama grupa živi.

Ono što najviše zadivljuje, u njihovom nasljedovanju, je miješanje između onoga biti ponizne pred onim Ti Isusa Krista i biti odgovorne za Njegovo konkretno hranjenje života. Pred sobom imamo svijetli odsjaj majčinstva. Majka je utjelovljenje ljubavi koja je istodobno prijeko potrebna i uslužna. Svaka majka čini živjeti. Ona prihvaća da bude odnos između onoga koga još nema i svijeta. Ta uloga koju majke žive u otkrivanju i pojavljivanju života, od njih traži istodobno zemaljsko ukorjenjenje i naklonost ljubavi.

Žene, koje služe Isusa i dvanaestorica, idu s njima po selima i gradovima. Na to ih direktno ne potiče Evanđelje, nego uslužna ljubav. One žive ono što ih privlači. Njihova je ljubav odgovor Onome koji ih je prije ljubio. U tome su nezamjenjivi primjeri. Putujuće Evanđelje uvijek treba biti potpomognuto uslužnom ljubavlju. I uvijek se uslužna ljubav treba znati posvetiti putujućem Evanđelju. „Skitnja“ bez ljubavi koja je potpomaže, riskira da postane nedostojna prošnja ili neumjereno traženje onoga što je potrebno za življenje. Uslužna ljubav, bez evanđeoske skitnje u kojoj se uzvisuje, riskira da postane ropski duh srca i psihološka ovisnost.

Žene utjelovljuju, u svojem nasljedovanju Isusa, ljubav koja upotpunjuje pothvat. Njihovo služenje čini mogućim svjedočenje i mučeništvo. Pomagati Isusu Kristu znači dopustiti mu slobodu propovijedanja i progresivno približavanje slavi križa. Njihova uslužna ljubav čini materijalno mogućim život drugima dajući im od vlastitoga. Njihova je ljubav zapravo ista onoj Isusovoj. One, kao i Isus, služe o vlastitom trošku. Njihovo je držanje u skladu sa slikom žene-majke, koja predstavlja nužni element življenja. Njihovo služenje rasprostranjuje ugodan Kristov miomiris.

Ta nam slika jasno govori koliko je u osobnosti žene veoma mnogo bogatstva. Svi feminizmi, katolički i ne katolički, nisu ga još doista proslavili. Nisu našli shodnim uzeti tu evanđeosku sliku za shvaćanje uloge žene-majke. Mi ne smijemo propustimo tu prigodu. To možemo učiniti na dva načina. Svi, muškarci i žene, trebamo biti zahvalni za to bogatstvo žene-majke. A mi, muškarci, konačno trebamo shvatiti, da ako na neki način ne postanemo kao žena-majka, nećemo u kraljevstvo nebesko. (fač)