Rane Svetog Frane

Sveti Frano gajio je već od početka svoga obraćenja vrlo veliku pobožnost i štovanje prema raspetome Kristu i sve do smrti nije prestao da ga riječima i djelima propovijeda. Godine e, utisnuo mu je Krist Gospodin, na divan i čudesan način, u tijelo znakove svoje muke. Papa Benedikt XI. Dopustio je Franjevačkom redu da ovog dana svake godine slavi spomen na ovaj glasoviti događaj, koji su posvjedočili vjerodostojni svjedoci.

 

 

 

 

RADOST I BOL (Lk 7, 31-35)

Svi mi želimo biti radosni. Tražiti radost sasvim je razumljivo. Radost je ugodno čuvstvo. Ona je istinski pokazatelj sklada u nama samima i sukladnosti sa svijetom oko nas. Radost je bitna za naš cjelokupni život. Duhovni se život ne može zamisliti bez radosti. Radost nije isto što i sreća, zadovoljstvo, veselje. Svi tražimo radost i veoma je često tražimo u aktivnostima koje nam dopuštaju zabavu i ugodnost. Trčimo za zadovoljenjem svojih požuda i naslada. Tako štetimo svojem zdravlju. U zabavama ne udišemo životnu radost. U njima gubimo smisao za radost.

 

Radost je sposobnost zadržavanja dodira sa samima sobom. U duhovnom se životu ništa ne događa automatski. Radost nije nešto što nam se jednostavno događa. Trebamo birati radost i nastaviti je birati svaki dan. To je izbor utemeljen na shvaćanju da pripadamo Bogu i da smo u Bogu pronašli svoje utočište i svoje spasenje.

Možda se čudimo da radost trebamo birati. Radije mislimo da su drugi sretniji od nas. Mislimo da njihova radost ovisi o dobrim okolnostima života. Mi doista imamo izbor. Ne toliko poštivanje okolnosti života, koliko način na koji na njih reagiramo. Dvije osobe mogu biti žrtve iste bolesti. Za jednu bolest može biti izvor negodovanja, srdžbe, a za drugu može bit izvor zahvaljivanja. To ne znači da su okolnosti života onih koji su ozlojeđeni bile teže od onih koji su sretniji. Vanjske su okolnosti iste, ali izbor je odgovora potpuno različit. Znači da su učinjeni različiti izbori, unutarnji izbori, izbori srca. Istinska, trajna i neuništiva radost upravo se pokazuje u odnosu na vanjske suprotnosti. Važno je da smo svjesni da u svakom trenutku svojega života imamo mogućnost biranja radosti. Život ima mnogo vidova. Uvijek ćemo imati bolne događanje. Imat ćemo uvijek i radosne vidove u stvarnosti u kojoj živimo. Pozvani smo birati živjeti prisutni trenutak ili kao uzrok negodovanja ili kao izvor radosti. U izboru stoji naša istinska sloboda.

Kako možemo uvećati naše izbore radosti? Ponajprije posvijestimo sebi da je radost već prisutna u našem srcu. Veoma smo često odvojeni od nje. Trebamo ući u dodir s našom radosti. Dopusti joj da nas nadahnjuje. Tada naš život neće više biti određen potrebom prepoznavanja, pažnje, uspjeha ili neuspjeha, nego unutarnjom radošću. Ona je već u nama i nitko nam je ne može oteti, jer izvire iz Izvora veoma dubokoga. Zatim, posvetimo nekoliko trenutaka na koncu svakog dana, nakon bilo čega što nam se dogodilo, zahvalnosti. Time ćemo uvećati sposobnost našega srca za biranje radosti. I malo pomalo naše će srce postati sposobnije za radost. Postat ćemo, bez nekog posebnog napora, izvor radosti za druge. (fač)