POZIV STVORITELJA (Lk 7,11-17)

Isus je, nakon što se Njegova riječ pokazala moćnom, sposobnom staviti na noge mrtvaca, proglašen prorokom. Njegova je riječ prepoznata istinitom jer je djelotvorna. Njegova je riječ u stanju proizvesti, učiniti da se nešto novoga dogodi.

Dovoljna je ova jednostavna tvrdnja da nam se crvenilo pojavi na obrazima. Naše riječi nisu djelotvorne. Naše riječi ne proizvode ništa novoga.

 

Puno smo se puta našli pred nekom ožalošćenom majkom, ocem, roditeljima, zaručnicima, prijateljima kojima je brutalno odnesena najdraža osoba. Iako nam je darovana „istinska riječ Gospodnja“, nismo je znali upotrijebiti da promijenimo tu bolnu situaciju. Nismo nikada tražili čudo. Bojali smo se prositi čudo.

Pred takvim situacijama postajemo svjesni da nadasve naša vjera i hrabrost našega srca treba uskrsnuti. Nužno nam je uskrsavanje. Možemo imati mrtvu vjeru. Možemo ugasiti nadu. Možemo imati ljubav duboko pokopanu pod debelom korom leda sebeljublja, ravnodušnosti. Možemo imati ugušene ideale zbog osobnih interesa. Možda smo savjest stavili u šutnju, lišenu prve i zadnje riječi. Možda su naši istinski ljudski osjećaji zaleđeni, da nam ne uznemiruju poslove. Doista u nama može živjeti mrtva duša. Možemo živjeti bez duha. Eto područja za vraćanje života. Evo dakle široke lepeze mogućnosti da susretnemo Boga koji nam dolazi u susret.

Naš nam se Bog predstavlja na veoma konkretan način. On ima noge, oči, srce, ruke i usta. Opisan je posredstvom hodanja, približavanja, gledanja, suosjećanja, dodira i govora. On nije kao idoli koji ne govore, ne hodaju, ne dodiruju, ne osjećaju, ne vide. Bog je noga za susretanje nas ljudi. On je oko da nas vidi. On je srce da nas ljubi. On je ruka da nas dodirne. On je riječ da nam priopći život. Ako se posredstvom svojih nogu približava nama, preko Njegova oka ulazimo Mu u srce. Vidjeti doista znači pustiti drugoga da uđe u nas. Zato je oko organ srca i njegovo je djelovanje najdublje.  Srce su-osjeća i su-pati. Stavlja u pokret osobu koja vidi i pokreće je prema drugome i nosi je da pati s drugim njegovo zlo. Vidjeti je vrhunac Isusova poslanja. On nam je došao pokazati Očevo lice da se mi ljudi obratimo. Vidjeti je i princip svakog djelovanja koje izranja iz srca. Vidjeti znači ljubiti. Oko boravi samo tamo gdje ga pokreće srce. U tom je smislu vidjeti karakteristika Boga koji stvara, spašava i ljubi nas ljude.

Istina, mi Ga ne možemo osobno susresti kao ljudi iz Naima. Možemo Ga susresti u moći Njegove riječi i usuditi se tražiti nemoguće. U Njegovoj riječi susrećemo Boga koji ljubi život, želi život, vraća život, mijenja život, čini od nas žive ljude. Evo nam divne mogućnosti da svjedočimo i predstavljamo istinskoga Boga. Za to nam je potrebna ne samo hrabrost osobne vjere, nego i hrabrost vlastitoga srca. (fač)