DOSLJEDNOST (Lk 6, 43-49)

Među prvim riječima koja u odnosu s Bogom izobilno izlazi iz našega srca je: Gospodine, Gospodine. To je povik vjere nas krštenika. To je Ime u kojem smo kršteni. Ali taj Gospodin, upravo jer je Gospodin, traži od nas ne samo zazivanje vlastitoga Imena nego slušanje i konkretnu poslušnost. Zato nas Gospodin i pita zašto Ga zovemo Gospodinom a ne činimo ono što On govori. Njegovo jednostavno pitanje stavlja nas pred zid.

Što možemo odgovoriti Bogu koji nas ispituje o našoj nedosljednosti. Znamo da nam prividni razlozi ne nedostaju. Poznato nam je da Isus „poznaje i shvaća“ našu slabost. Ali pitanje koje nam On postavlja ne odnosi se na našu slabost, nego na naš bijeg. Zlo je staro kao i čovjek. Na Njegovo pitanje različito odgovaramo. „Zato što ne uspijevamo. Okolnosti života nam to priječe. Željeli smo činiti, ali se zatim dogodilo da...“ To su razlozi koji vrijede u granicama našega života među osobama i stvarima. Gube svoju istinitost pred Riječju. Ona nam govori točno ono što je za nas, kada nam je shodno, na prikladan način. Riječ nas ne preopterećuje. Ona nas ne tlači. Ona nas ne obmanjuje.

No, mi se u to još nismo uvjerili. Bojimo se poslušati Njegovu Riječ. Strah nas je da će nas Njegova Riječ učiniti nesretnima. To je najgore zlo, ako ne i zli, koje nam se moglo dogoditi. Upravo od tog zla, ili zloga koji nam oduzima Njegovu Riječ, Isus je došao ozdraviti nas. On je liječnik, savršeni terapeut. On posjeduje naše zdravlje i želi nam ga darovati. Zato zahtijeva. Nije dobro da nam dođe na pamet, pred Njegovim zahtjevom, da Ga optužimo, kao bezvoljni učenici, da je strogi i neshvaćajući učitelj.

Isus želi ono što mi možemo dati. Na nama je da se uvjerimo da ne posjedujemo nijedan dobar razlog da se oslobodimo naše odgovornosti. Naša je odgovornost naše pravedno ponašanje prema sreći koju mi prvi želimo. Dosljednost nije nikada štetna, ni za život, ni za dušu. Ona nije nikada napor koji ubija. Nije nikada nesmisleno ponašanje. Baš suprotno. Dosljednost je sposobnost da udišemo intimni sklad našega postojanja. Postignuta dosljednost je raj. U nam dominira potreba jedinstva postojanja: mišljenja, odlučivanja, djelovanja po jednom principu. Ti se naši intimni duhovni čini trebaju suslijediti.

Ortodoksija i ortopraksija, vjera i djela, sačinjavaju lažnu alternativu jer djelovanje je kvaliteta postojanja i plodovi nužno nastaju od Riječi ako je s vjerom slušana. Djelovanje, osim što utvrđuje istinitost naše vjere, čini i obratno. Čini je da vjera u nama postoji i da prođe s uha/oka na ruku.

Pristoji nam se, pred Njegovim pitanjem, priznati vlastitu nemarnost i početi činiti. Napravimo kratku analizu. Lijek je već spreman. Ljubav pobjeđuje lomljenje i čini nas dosljednima ako joj se povjerimo. Milosrdno djelovanje označuje upravo da smo poslušali Riječ u srcu lijepom i dobrom i koje donosi plod. (fač)