ISTINA KOJA URLIČE (Lk 4,31-37)

Pravedno držanje pred Riječju je udivljenje. Divljenje je majka mudrosti. Po njemu se srca otvara prihvaćanju onoga što je novo i lijepo, istinito i ljupko. Ono je različito od radoznalosti koja je majka znanosti. Po radoznalosti se um pita zašto, na način da objekt upozna, rastavi ga, sastavi ga, zagospodari njime  i upotrijebi ga u vlastitu korist. Ako smo u divljenju obuzeti drugim, u radoznalosti se prodire u drugoga. Prvo ponašanje izražava ljubav, prihvaćanje i obraća se drugome na način dobroga i lijepoga.

Drugo ponašanje izražava sebeljublje i prisvajanje i obraća se svijetu sredstava, korisnoga i ugode. Suprotna reakcija divljenju je „tvrdoća srca“ koja se veoma često pretvara u ljutnju. Kada se približavamo drugome da ga upotrijebimo, tada srce postaje tvrdo, okamenjeno i mrtvo. Ono tada ne može kucati za drugoga. Srce, zatvoreno u vlastitu korist, pokreće srdžba i pruža ruku samo da zagospodari onim što mu služi, uništi ono čime se služi. Isus Krist je ubijen upravo od tog neprijateljskog ponašanja.

Isusova nas Riječ stavlja, licem u lice, pred Božju moć. Čitava moć Boga stvoritelja i spasitelja stoji u Isusovoj riječi. Slušajući je, i danas je moguće izvršiti novi izlazak i postati novo stvorenje. Ta nas Riječ i danas ponovno stvara i pobjeđuje zlo. Ona ulazi u naše srce. Otkriva našu golotinju. Sudi nas. Potiče nas na obraćenje i opravdava nas.

Isusova nam riječ izriče istinu da mi nismo slobodni. U nama boravi, a ponekad smo opsjednuti i opustošeni zlim. Imamo potrebu da budemo oslobođeni. Isus je upravo došao na svijet da nas oslobodi od zla. Duboki smisao egzorcizma je onaj da nas oslobodi od zla koje je učinilo da izgubimo bilo sebe bilo Boga.

Ali koje je to zlo koje nas zarobljava? Ono se pokazuje kao kradljivac Riječi (Lk 8,12). Ima svoje vidljivo lice u idolu bogatstva koje zavodi (Lk 8,14). Opisan je kao onaj koji opsjeda i muči čovjeka. Nazivamo ga sotonom, đavlom, jakim, zlim, napasnikom, ubojicom, ocem laži, knezom ovoga svijeta. Mi ljudi djelujemo po duhu kojega imamo. Isus djeluju po Duhu Svetom. Mi po onome nečistome. Nečisto je sve ono što ima vezu sa smrću i što se suprotstavlja Bogu koji je život i radost bez ikakve nečistoće.

Mi uočavamo da zlo u nama savršeno naslućuje dobro, točno kao njegova suprotnost i njegov smrtni neprijatelje. Naša neposredna reakcija pred Riječju može biti udivljenje, no, laž koja je u nama odupire se istini. Osjećamo se teroriziranima i skrivamo se. To nam se uvijek događa kada čitamo Evanđelje. Naša je tragičnost što smo u savezu s neprijateljem. Posuđujemo mu glas i izjednačavamo se s njim, držeći da nam je Bog neprijatelj. Mi smo poput bolesnika koji se izjednačava sa svojom bolešću, a smatra neprijateljem liječnika koji ga želi ozdraviti. Jednostavno čitanje Evanđelja je najmoćniji egzorcizam. Ono je svjetlo koje progresivno pobjeđuje svaku tamu. Zli odlazi bučno, ali nam ne škodi. (fač)