NEUMANJIVA LJUBAV (Mt 22,1-14)

U Evanđelju se nikada ne kaže da je kraljevstvo Božje kao neki samostan, kao neko samotište, kao neki intelektualni skup ili kao neka molitvena skupina. Isus svoje kraljevstvo uspoređuje s našim naravnim životnim događanjima. Danas ga uspoređuje s gozbom.

Gozba je hrana, piće, prijateljstvo, radost susreta, razgovor, suživljenje. Gozba je sjedinjenje tijela i duha, srca i usta.

Gozba nam svjedoči da materijalne datosti, primljene kao darovi, postaju sakrament bratstva. Gozba nam, nadalje, otkriva čovjeka u njegovoj potpunosti. Gozba je izričiti govor protiv lažnih odvajanja između materije i duha. Gozba nas upozorava da ne postanemo vjernici odijeljeni od tijela, prirode.

Mi se veoma lako svrstamo u svjedoke nadnaravnoga, ali odvojeni, odijeljeni, od ljudskoga. Mi možemo postati sudionici euharistijske gozbe, ali odvojeni od zahtjeva pravednosti. Možemo postati poslušnici, ali odvojeni od vlastite savjesti. Možemo postati religiozni ljudi, ali bez jezika ljudi. Možda nam je misa dosadna ceremonija, a ne gozba.

Gospodnji poziv na gozbu mnogi ne uslišaju. Odbijamo Gospodina jednostavno jer idemo za bogom bogatstva – rad, trgovina, novac. Svatko ide za svojim poslom. Ništa čudno. To je ponašanje koje ne sablažnjava. Sve je normalno. Svatko treba misliti na nužnost svakodnevnog života. Svatko se od nas posvećuje nama bitnim stvarima. Nemamo vremena za gubljenje. Dužnost je važnija od gozbe. Mi današnji ljudi, prisiljeni na neprestani rad, dužnost, obvezu, gubimo vlastito vrijeme. Zato imamo i svoj današnji karakteristični izričaj: nemamo vremena. Možda i zanemarujemo Gospodinov poziv. Možda se osjećamo religioznim osobama, potpuno pažljivima na svoje opsluživanje, ali ne prihvaćamo dar gozbe. Smatramo da nam gozba nije potrebna.

Gospodinov poziv na gozbu zahtijeva i određeno odijelo, neki moralni red. Nije svako ponašanje spojivo s prihvaćanjem vjere. Odgovor na Kristov poziv nije neko odijelo koje bi moglo pokriti svakakvo ponašanje. Svi smo pozvani postati novi ljudi. Pozvani smo na promjenu života. Ako nemamo svadbeno odijelo, premda smo „unutar“ dvorane gozbe, ustvari smo vani. Nismo u svjetlu, nego u vanjskoj tami. Isus nam objašnjava što smo sada, ne da bi nas terorizirao, nego obratio. Želi nam reći da smo i mi kao i oni koji ne prihvaćaju poziv i kao oni koji Ga odbijaju. To je naše stanje, koje skrivamo s mnogim listovima. Vjera, počelo prosvjetljenja, izvršava u nam čudo. Svlači nas i pomaže nam da vidimo vlastitu neplodnost, da bismo mogli prihvatiti blagoslov Njegove ljubavi.

Bog nas naziva prijateljima i pokazuje nam našu golost. Nemamo plod ljubljenja Oca i braće i sestara. Samo ako se priznamo neplodnima, donosimo plod. Tada prepoznajemo Ljubav s kojom smo ljubljeni. Samo u toj ljubavi možemo ljubiti same sebe, druge i Drugoga. To je svadbeno odijelo kojim nas oblači Krist. (fač)