SVE ZA SVE (Mt 19,23-30)

Isusovu izjavu da će bogataši veoma teško ući u Njegov kraljevstvo ne smijemo shvatiti kao razočaranje za bogate. To nije Njegova nakana. Istina je da je ljubljeno bogatstvo propast bez lijeka. Bogatstvo, stvarno ili željeno, nije od pomoći, nego prepreka ulasku u Kraljevstvo.

Svi smo mi preveliki da uđemo u kraljevstvo malenih. Mi smo deve koje napuhano pokušavaju proći kroz iglene uši. Priznajući tu nemogućnost, postajemo maleni. Što god smo bogatiji, sve se više otkrivamo nesposobnima i siromašnima pred onim što je vrijedno.

 

Mi, poput učenika, držimo da je bogatstvo od pomoći, ne zapreka. Još smo uvijek žrtve obmane bogatstva. Još ne znamo da srcu, zarobljenom egoizmom, u zlu vrijedi svako dobro. Neočekivano smo pogođeni mišlju da je nemoguća sloboda po kojoj ulazimo u Kraljevstvo. Ako je tako, onda se nitko ne može spasiti. Spasenje je naš jedini istinski problem. Inače smo izgubljeni. Mi još ne shvaćamo da smo svi dovoljno priljubljeni na dobra da ne baštinimo život.  Zarobljeni smo materijalnim stvarima. Ako je uvjet sreće ta sloboda, tko će nam je dati? Svjesno možemo reći da je nama ljudima to nemoguće. I Isus će nam to potvrditi. Nitko nije slobodan. Nitko se ne može spasiti. Spasiti se nije ni lako ni teško. Nemoguće je čovjeku. Samo nas Bog može učiniti siromašnima i malenima. Samo nas On može spasiti sa svim siromasima i malenima. Božji je zanat činiti ono što je nama ljudima nemoguće.

Oslobođenje naše slobode je božansko djelo. Udjeljuje nam se ako susretnemo pogled Gospodina Isusa koji nam u srcu budi Svoju istinu koja je bila od početka. No, bila je već od početka pokopana laži i strahom.

Ako, iz ljubavi prema Isusu, ostavimo sve, ne gubimo ništa. Postižemo sve i baštinimo sreću bez kraja. Istina, punina dara će se pokazati poslije, ali smo već ušli u Njegovo kraljevstvo. Zato će naša budućnost biti drukčija. Sadašnjost je vrijeme odluke. Sada je vrijeme prijelaza iz sebeljublja na ljubav. Sadašnje je vrijeme prostor oslobođenja naše slobode. Sadašnjost je plodno polje, koje donosi plod ne samo u sadašnjem svijetu, nego i onom budućem.

Time Isus obrće naše načine mišljenja i djelovanje. Sve okreće naglavačke. Naš je sud izopačen. Nedostaje nam puna istina. Prvi nije bogataš, nego siromah čije je Kraljevstvo.

Siromah je proročki znak onoga što smo svi pozvani postati. Pozvani smo postati radikalni i vidljiv znak one evanđeoske slobode u odnosu na stvari, osobe i same sebe. Jedino nas evanđeoska sloboda osposobljava da istinski ljubimo Boga i služimo braću.

Isusovi smo učenici ako u Njemu otkrijemo jedino blago. Zato ostavljamo sve i trčimo da dobijemo. Tada naš odnos sa stvarima postaje kao onaj na početku. Živimo po Božjem naumu. Slobodni smo od idolatrije, živimo stvari kao dar, primajući ih iz Očeve ruke i podjeljujući ih s braćom i sestrama. (fač)