PRIJATELJSTVO
(Iv 15,4-10)

Klara znači svjetla, jasna, slavna. Umjetnici nam je prikazuju s različitim simbolima. Često je susrećemo s križem koji simbolizira njezinu askezu. Vidimo je s ljiljanom koji simbolizira njezinu duboku ljubav. Možemo je susresti i s pokaznicom u rukama jer je u svojem životu učinila vidljivim Isusa Krista. Franjo ju je jednostavno nazivao Kršćanskom.

Zadivljuje Klarino prijateljstvo s Franjom. Ona se pojavljuje u životu svetog Franje kada je njegovo poslanje već priznato i potvrđeno iz Rima i daje mu sigurnost u samoga sebe i njegov poziv. Od tog trenutka, blizu ili daleko, ona će uvijek biti kao sjena Franje, ili još bolje svjetlo. Franjo je obećao da će uvijek voditi brigu o Klari i njezinim sestrama, jer su, slijedeći njegov primjer, postale siromašne, po božanskom nadahnuću, i učinile su se kćerima i službenicama velikoga Kralja, Oca nebeskoga, i zaručile su se s Duhom Svetim.

Veoma je zanimljivo da je Klara zbog naklonosti i prijateljstva s Franjom imala malo problema sa savješću. Ona i sestre spontano i često izražavaju svoju želju da vide i čuju njihova „oca“ a sami se fratri slažu s njima. Franjo je teškom mukom pristajao na susrete. Klara, teško bolesna, bez mira u duši da više neće vidjeti Franju, svojega jedinoga oca poslije Boga koji ju je okrepljivao u tijelu i duši, izražava mu tu svoju tjeskobu. Svetac se raznježio jer je „ljubio Klaru i njezine sestre očinskom ljubavlju“ i posla joj svoj blagoslov i odriješi je od svih nedostataka u nasljedovanju.

Posredničko prijateljstvo između Franje i Klare nije bilo krletka koja zasjenjuje, zaprječuje i zarobljava, nego šator sastanka gdje su oni pronašli slobodu da budu ono što jesu i da rastu prema božanskoj slici na koju su pozvani, svatko u svojoj vlastitoj osobnosti. U tom šatoru prijateljskog susreta Franjo je za Klaru pobuda i izazov Boga, mjesto gdje slave i anticipiraju vječni Susret vječne Ljubavi u Bogu. Blizu te svete žene Franjo je pogođen velikom Božjom ljubavlju koju u prošlosti nije nikada kušao. On je, u zajedništvu s Klarom, postao sposoban govoriti s Bogom na takav način da je sve dodirivao u srce. Prijateljstvo među njima ne odnosi ništa njihovoj ljubavi prema Bogu. Baš suprotno, činije je plodnijom i gorljivijom.

Klara je zaštitnica prijateljstva koje svi mi želimo ali koje veoma često ne uspijevamo ostvariti. Svi mi želimo ljubav i prijateljstvo. Pouzdajmo se, poput Klare,  u ljubav koju ljudi pobuđuju u nama. Pouzdajmo se u ljubav koju uočavamo prema prijatelju ili prema prijateljici. U svakoj ljubavi postoji nešto jasno i čisto. U svakoj našoj ljudskoj ljubavi, pa i u onoj koju ne uspijevamo zadržati, postoji nešto od čiste Božje ljubavi. Dopustimo Bogu da nas dotakne u našem srcu svojom ljubavlju koja nam dolazi u susret ili koja se rađa u nama. To je sami Bog koji nas dodiruje i otvara nas svojem misteriju. Otvara nas jasnom i čistom otajstvu koje se odnosi na svakoga i sve. U toj smo ljubavi u Bogu i samo u toj ljubavi postajemo ljudi po Božjem naumu. (fač)