ZLAZAK (Mt 25,1-13)

Čitav je naš život izlazak. Izlazimo iz majčine utrobe na svjetlo dana. U svakom trenutku izlazimo iz onoga što jesmo prema onome što postajemo. Izlazimo iz jedne stvarnosti u drugu, iz jednih uvjeta u druge. Neprestano izlazimo sve do onog trenutka kada ćemo izići iz ovoga života da susretnemo naš novi život, s Kristom skriven u Bogu. Mi zanemarujemo dan i čas Njegovog dolaska, ali znamo da je svaki dan i svaki čas korak prema Njemu. Izlazak je prekid s prošlošću. Nužan je za ostvarenje nečega novoga. Izlasci su traumatični i mučni. To nam svjedoči i Edith Stein.

 

Usporedba našega života s deset djevica, koje izlaze u susret zaručniku,  najljepša je metafora našega života. Među tim djevicama pet je mudrih, pet ludih. Mudrost i ludost su u nama u jednakom postotku. Na nama je da se odlučimo za jednu na štetu druge. Mudrost je graditi svoj život na čvrstoj stijeni, umjesto na pijesku. Mudrost je slušati i izvršavati volju Božju. Našoj je slobodi dano da budemo pravedni ili nepravedni, dobri ili zli, sluge vjerni i mudri ili nevjerni ili ludi, blagoslovljeni ili prokleti.

Ludost znači ne imati ono što nam daje svjetlo. Ono što daje svjetlo našem tijelu, sve do preobraženja, je Očeva ljubav koja je razlivena u našim srcima. Ljubav je prijelaz iz tame na svjetlo, iz smrti na život.

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Stvorio je muško i žensko. Bog međutim nije ni muško ni žensko. Biti na Njegovu sliku i priliku znači odnos među nama. Odnos je ljubav, radost, povjerenje, potpunost, vjernost, nježnost, sjedinjenje i plodnost. Ono što je lijepo u bračnom sjedinjenu, blijed je odsjaj Onoga koji je ljubav. I stvorio nas je za ljubav kao što smo ljubljeni. On sam je Zaručnik, naš drugi dio, koji nam se daruje ako Ga prihvaćamo.

Mi smo po svojoj naravi nekompletni. Zato nije dobro da čovjek bude sam. Mi smo stvoreni za drugoga. Ljubeći drugoga, ostvarujemo sami sebe. Naš je primarni zaručnik Isus osobno koji se nerazrješivo sjedinio s nama. Cilj je našega života susresti Njega u čijim smo očima dragocjeni i dostojni poštovanja, jer nas ljubi vječnom ljubavlju.

Naša se mudrost sastoji u tome da providimo ulje za svjetiljku prije susreta sa Zaručnikom. Posuda za ulje je sama naša konkretna osoba. Samo se u konkretnoj osobi ljubi Bog svim srcem i bližnji kao sami sebe. Naš svakodnevni život, potrošen u ljubavi, je proces preobraženja u Zaručnika. Svaki trenutak našega života je kao posuda koja je ili puna ljubavi ili prazno sagibanje nad samim sobom. Naš nam zemaljski život pribavlja onu zalihu ulja koje vječno svijetli. Svaki je čin ljubavi božanski. Smisao našega života je stjecanje Duha Svetoga. Svaka malena stvar, kao i za trgovca, je prigoda u kojoj Ga se zarađuje ili Ga se gubi.

Ulje je Duh Gospodnji. Ljubav kojom izgara sami Bog. Nama Ga priopćava Sin da ljubimo Boga i braću i sestre. Božja nas ljubav čini svijetlima. Čini nas sinovima i kćerima svjetla, ikonom Oca. Bez te smo ljubavi ludi. Idemo protiv naše sinovske stvarnosti. (fač)