POSTATI PREOBRAŽENI (Mt 17,1-9)

Danas slavimo blagdan Gospodinova Preobraženja. Preobraženje je temeljno iskustvo Isusova života. Izbor koji je učinio u krštenju, a sada se usredotočuje oko križa, potvrđuje se kao put u slobodi i u Božjoj slavi. Njegovo je preobraženje unutarnje prosvjetljenje toliko snažno da preobražava samo Njegovo tijelo u sunce i svjetlo. Ono je važno za učenike da su ga vidjeli. Kada Isus uskrsne, moći će razumjeti da je Uskrsli sam Isusu koji je bio razapet.

Nadalje, preobraženje Sina predstavlja i anticipaciju onoga što ćemo biti. Kraj stvaranja nije njezin kraj. Stvoreno nije određeno na „uništenje“, smrt, nego na preobraženje. U Sinu čovječjem, stvoreno je određeno da preuzme oblik Sina Božjega. Oboženje je smisao stvorenoga, sve dok Bog ne bude sve u svima.

Što bi bilo preobraženje, teško je opisati. Nisu to uspjeli shvatiti ni učenici koji su vidjeli Isusovo preobraženje. Ipak su dvije stvarnosti jasne: cilj i početak. Cilj je reći. „Lijepo nam je ovdje“. Počelo je: „Slušajte Ga“.

Petar je shvatio što je lijepo. Na licu Sina pojavljuje se izvorna ljepota u kojoj je Bog stvorio svijet. Tu je lijepo biti. Drugdje je ružno i ne možemo stajati, jer nismo ono što jesmo. Zato smo mi ljudi putnici, hodočasnici u traženju Lica pred kojim možemo stajati i opstati, jer samo tako pronalazimo vlastito lice. Drugdje se osjećamo van mjesta.

Mi ne poznajemo Božje lice, nego Riječ. Zato ne trebamo činiti slike, ni Njegove, ni bilo kojega čovjeka, jer je jedincata Njegova slika sam čovjek koji Mu sluša Riječ. Ako Ga slušamo postajemo Njegovi sinovi i kćeri, sa samim Njegovim licem.

„Slušajte Ga“. Isus je novi Mojsije koji nam daje konačnu Riječ. Štoviše, on je sama Riječ koja je postala tijelom. On je Očevo lice objavljeno braći i sestrama. Otac ima samo jednu Riječ: Sina. Ono što je On rekao i učinio tumačenje je Oca. On je, pripovijedanje u vremenu, Očeve vječne ljubavi. Njegova je povijest pokazivanje na zemlji ljubavi Boga, kojega nitko nikada nije vidio. Ne možemo niti trebamo više išta poznavati osim Njega, Očeve Riječi.

Ako Njega slušamo postajemo kao On, sinovi i kćeri. Sjeme naše božanske slave je posijano kada se doista odlučimo slušati Njega i ostvarivati Njegovu riječ. To je oblik koji preobražava naš život na Njegovu sliku. Njegova Riječ daje oblik našem tijelu. Bog je glas. Njegova je riječ nama poznata u utjelovljenoj Riječi. Ako Njega slušamo, preobražavamo svoje lice u Njegovo. Ako slušamo Isusa, postajemo kao On, dobro stablo koje daje dobar plod. Slušanje Njegove riječi je prihvaćanje sjemena koje raste u nama i rađa po svojoj vrsti. Slušanjem Njegove riječi postajemo dionici Njegove božanske naravi.

Naše preobraženje započinje kada, umjesto da mislimo i slušamo same sebe, slušamo Njega i mislimo na Njega. To je smrt staroga čovjeka i rađanje novoga čovjeka. To slušanje čini nas sposobnima da prijeđemo s dijela tijela na plod Duha. (fač)