VJEČNOST U VREMENU (Iv 11,19-27)

U odnosu prema Gospodinu naša je molba uvijek ista. Mi želimo da nas Gospodin spasi od patnje i smrti. Čemu služi Bog koji ne pomaže? Mi mislimo da je On odsutan upravo u trenutku potrebe. Kada bismo željeli da „bude ovdje“, čini nam se da je stalno negdje drugdje. Svi se možemo prepoznati u Martinim riječima: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“.

 

Marta očekuje čudo. Zna da je Isus u stanju vratiti u život njezina brata, jer sve može postići od Boga. Ima pouzdanje da će Isus oživjeti Lazara. Gospodin će to učiniti, ali kao prigodu da oživi u njoj pouzdanje u Njega.

„Uskrsnut će brat tvoj“. Isusov je odgovor opća utjeha koja priziva nadu u uskrsnuće. Marta to potvrđuje s određenim razočaranjem. Čini joj se da Isus neće uslišati njezinu molitvu. Posljednji je dan za nju daleko. Nada u njega ne odnosi njezinu bol. Ona zna da će Bog ukloniti smrt zauvijek. Vjeruje u veliko obećanje. Ipak zanemaruje da je posljednji dan već prisutan u Isusu koji daje Duha.

„Ja sam uskrsnuće i život“. On je za nas uskrsnuće, sadašnje i buduće, jer je u samom sebi život. Primio ga je od Oca i priopćava ga braći i sestrama. Istina, vjera nas u Isusa ne spašava od smrti, nego nam, sada i ovdje, daje vječni život. Svi smo mi živući mrtvaci u hodu prema grobu. Ali ako slušamo glas Sina, pobjeđujemo smrt. Vjerovati Njemu je već življenje iznad smrti. Umiremo fizički, ali živimo u Njemu onaj život u ljubavi koja započinje sada i pokazuje se, bez vela, u posljednji dan.

Isus nam nudi mogućnost da živimo u Njemu. Vjera nam omogućuje da boravimo u Njemu kao On u nama. Čini da živimo od Njega, kruha života. Ako živimo i vjerujemo u Sina, premda umiremo, ne umiremo vječno. Za Njega smrt nije zatvaranje, nego otvaranje očiju nad onim što ima u sebi: ljubav Oca i Sina. To je vječni život, zalog budućeg uskrsnuća koji izlaže, raspoložuje i svjedoči život na korist braće i sestara, za potpuno ostvarenje.

Martina, a i naša vjera, treba prijeći s vjere u Njegovu čudesnu moć na onu vjeru koja susreće Isusa i prihvaća Njegovu riječ.

Marta to i čini. Ona zaboravlja svoju početnu molbu i odgovara na Gospodinovo pitanje, puno važnije. Istinsko uskrsnuće je ono Njegovo, ne Lazarovo, jer vjeruje u Isusa kao Krista i Sina Božjega. Njezina je vjera ona na koju nas Evanđelje želi dovesti: vjerovati da Isus je Krist, Sin Božji, da imamo život u Njegovu imenu. Ako vjerujemo u Njega ne umiremo, nego imamo život vječni. On je Riječ, život svega onoga što postoji. Marta stiže do pune vjere u Isusa. Njezina pozornost nije više usmjerena na bratovu smrt ili na iščekivanje njegovoga oživljavanja. Sva je usredotočena na Isusa koji, sada i ovdje, daruje život onima koji Ga slušaju. On želi da živimo, u našem smrtnom stanju, vječni život, koji je ljubav prema Ocu i prema braći i sestrama. (fač)