ČITANJA:
2Kr 5,14-17; Ps 98,1-4; 2Tim 2,8-13; Lk 17,11-19


 

Opis čudesnoga ozdravljenja Naamana Sirca obuhvaća čitavo peto poglavlje Druge knjige o kraljevima (5,1-27), a današnje prvo čitanje donosi samo odlomak u kojem se Naaman na riječ proroka Elizeja okupao sedam puta u rijeci Jordanu i očistio se od gube od koje je bolovao. Ono što se ističe u ovom odlomku u skladu s ostalim čitanjima današnje nedjelje jest Naamanova zahvalnost. Ta zahvalnost utoliko je znakovitija jer je riječ o strancu koji nije samo ozdravio u svome tijelu nego se na koncu obratio i priznao Jahvu kao jedinoga pravoga Boga.

 

U znak zahvalnosti Bogu, Naaman je htio dati dar njegovu proroku Elizeju. Međutim, Elizej ne prima dara potvrđujući tako autentičnost svoga proročkog poslanja. On je pomogao Naamanu jer time služi Bogu, a ne zato da bi se materijalno okoristio bogatstvom toga vojskovođe aramskoga kralja.

 

Naš odlomak završava Naamanovom molbom Elizeju neka mu dopusti da na dvije mazge ponese svojoj kući zemlje kako bi na njoj prinosio žrtve pravomu Bogu. Ali zbog potpune slike Naamanova obraćenja potrebno je navesti i sljedeći detalj: premda je sam odlučio od sada štovati samo Jahvu, Naaman moli neka mu se oprosti kad u službi svoga gospodara bude morao ući u hram boga Rimona i ondje se zajedno s njime pokloniti (5,18). Eliezj mu je riječima „Idi s mirom“ to praktički dopustio, čime Naaman postaje primjerom onih vjernika koji zbog različitih okolnosti ne mogu javno ispovijedati svoju vjeru. Uz to, ne treba zaboraviti važnu ulogu tu igra činjenica da je Naaman Sirac stranac. Naime, takav kompromis, kad bi se radilo o Židovu bio otpad od vjere, dok se u slučaju strancu radi o dopustivom koraku u procesu obraćenja.

 

O otvorenosti stranaca susretu s Bogom i njihovoj zahvalnosti na primljenim darovima govori se i odlomku današnjega evanđelja. Ozdravljenje desetorice gubavaca događa se na Isusovu putu prema Jeruzalemu. Napomena da je prolazio između Samarije i Galileje biblijskim geografima zadaje poteškoće u određivanju puta kojim je Isus išao. No u službi pripovijedanja taj podatak ima smisao koji se kasnije otkriva. Isus je ulazio u neko neimenovano selo, a u susret mu je izišlo deset gubavaca koji su se prema propisu zaustavili dovoljno daleko da ga ne bi onečistili. Ali, umjesto da prema Zakonu isto tako viču „Nečist! Nečist!“ (Lev 13,45), gubavci nazivaju Isusa učiteljem i mole ga da im se smiluje. Njihova molitva pokazuje vjeru da ih Isus može ozdraviti, a vapaj „smiluj se“ inače je tipičan za obraćanje Bogu. Gubavci stoga vjeruju da u Isusu djeluje božanska snaga.

 

Dok oni tako vape, Isus ih sa svoje strane najprije susreće pogledom. To je važan čin uspostave komunikacije kojim već započinje proces ozdravljenja. Potom im Isus nalaže da se pokažu svećenicima. To je u skladu sa Levitskim zakonikom (14,32) koji propisuje ritual za očišćenje gubavca, nakon što svećenik ustanovi da je ozdravio od svoje bolesti. Nakon tog obreda očišćeni gubavac može se ponovno vratiti svojoj kući i općenito sudjelovati u društvenom životu.

 

Ozdravljenje desetorice gubavaca događa se na putu prema svećenicima, što znači da su sva desetorica povjerovala na Isusovu riječ. No, jedan od njih u svojoj se vjeri posebno ističe. On, čini se, nije ni došao do svećenika i prije nego je izvršio obred očišćenja vidjevši da je ozdravio najprije se vratio Isusu da mu zahvali. U tom trenutku težište pripovijedanja od pokazivanja Isusove božanske ozdraviteljske moći prelazi na temu zahvalnosti, koju je pokazao samo jedan od desetorice izliječenih. K tomu, taj zahvalni čovjek je Samarijanac te se temeljna poruka širi na pozitivan stav prema strancima koji često znaju pokazati veću zahvalnost od domaćih.

 

Nakon niza retoričkih pitanja na tu temu Isus samom zahvalnom ozdravljeniku kaže: „Ustani! Idi! Vjera te tvoja spasila!“ (r. 19). Neupitno je da su i ostala devetorica ozdravljenih pokazala vjeru u Isusa. Ali radi se o različitoj vrsti vjere. Možemo reći da su devetorica pokazala vjera koja ih je ozdravila, ali je samo deseti pokazao vjeru koja ga je spasila. Naime, premda ih je Isusu ozdravio, olakšao im život i oslobodio ih tereta odvojenosti od drugih ljudi, samim time devetorica gubavca nisu ostvarili i zajedništvo s Bogom. A to je ono što spašava u punom smislu riječi. Jedino Samarijanac pokazao je da mu nije stalo samo do tjelesnog ozdravljenja, nego do toga da u svome tijelu proslavi Boga.

 

Fra Domagoj Runje

www. mir.hr