BOG S NAMA (Lk 19,1-10)

Bog ne prezire ništa od onoga što je stvorio. Ne zanemaruje ništa i nikoga. Njemu je sve vrijedno. Sve stvoreno je dostojno pažnje i ljubavi. To ljubomorno čuvanje stvorenoga, sa strane Boga koji je ljubav, kada je u pitanju čovjek, u igru ulazi i suosjećanje. Bog se sjeća svakog čovjeka, pa ne znam koliko bio malen ili nečist.

Ni sam grijeh ne može od čovjeka odvratiti njegov milosrdni pogled. Mogli bismo slobodno reći da je čovjek grešnik neka „zaštićena vrsta“. On je pod posebnim nadzorom samoga Boga. Isus je zasigurno, zaustavljajući se kod Zakeja, razočarao mnoge. On je osjetio da mu je u tom trenutku najpotrebniji, dok su drugi smatrali da uopće nije dostojan njegovog posjeta.

Mi olako dopustimo da se netko izgubi. Pokazujemo se ravnodušnima. Gazimo čovjeka. Prihvaćamo isključenja. Nismo zabrinuti da nekoga ponovno vratimo. Ne uočavamo da smo nekomu najpotrebniji.

I Zakej je bio takav dok se Spasitelj nije rodio u njegovu srcu. U obostranom poniznom silasku dogodio se susret pogleda. Gospodin mu dolazi, ostaje i odmara se u njemu, preobražavajući ga. Zakejeva sigurnost ne ovisi više o nagomilanim stvarima, nego o nekom Drugom. Iz susreta pogleda, izvire danas spasenja: Spasitelj se rađa u srcu čovjeka zbog kojega je umro. U susretu s Isusom otkriva da kuća treba biti otvoreno mjesto, mjesto komunikacije sa svima, središte bivovanja. Njegovo prebivalište nije ostalo prazno. Zauvijek je ispunjeno, kao i njegov život, Prisutnošću. U toj kući ima mjesta za prihvaćanje, za podjelu dobara, za oproštenje, za življenje. On je susreo Gospodina i živi na nov način odnose sa sobom, sa stvarima i s drugim.

I naš se napredak u životu vjere sastoji u neprestanom silaženju i izlaženju na otvoreno: ako se izložimo, iziđemo iz mase, ako dopustimo njegovu pogledu da nas susretne, da nas izaziva njegova riječ, Isus ne ide dalje, zaustavlja se. Isus ugađa onima koji su raspoloživi izgubiti. On se ne predaje da bude samo dekorativni element oko našega vrata ili u našim kućama i stanovima. On želi boraviti u našoj kući. Ne želi nas gledati odozgo, nego odozdo. Ljubav je ponizna. Samo ponizan susreće Boga, jer je Bog ponizan. Ljubav smatra drugoga uzvišenijim od sebe. Od susreta pogleda izvire danas  našega spasenja. Sve nam je moguće ako susretnemo Isusov pogled. (fač)