VJERNOST (Lk 16,9-15)

Bog, stvoritelj svemira i tvorac našeg tijela i duše, ne želi da preziremo zemlju i svedemo se na pasivne automate. Želi da svjesno i odgovorno, koristeći vlastite sposobnosti, živimo i djelujemo na ovoj zemlji. Svako naše ovozemaljsko treba biti na dobro služenje Bogu i drugima. Sva dobra svijeta, koliku god vrijednost imala, ustvari su malena stvar: kao zaručnički prsten u odnosu na zaručnika ili zaručnicu. Ipak naše beskonačno blaženstvo ovisi o vjernosti s kojom upravljamo tim malenim stvarima.

Mi imamo mogućnost izabrati dva stanja postojanja: biti gospodari i izvršavati moć, ili imati Gospodara i živjeti njegovoj božanskoj svemogućnosti. Isus nije došao uništiti prvu mogućnost: on ne demonizira dobra, niti ih apsolutizira, nego nas podsjeća da je Bog jedini Gospodar i to treba stvarno biti. Njegova opomena ide protiv napasti da nogu držimo u dvjema cipelama.

Trebamo dobro upotrebljavati svjetovna dobra. Ako smo vjerni u tim malim stvarima, mogu nam se povjeriti i veće: Božji život, njegovo očinstvo koje živimo u konkretnom bratstvu. Vjera u Boga se igra u vjernosti onome što nam je On povjerio. Postoji lažna lukavost da svoje povjerenje, umjesto u Stvoritelja, stavimo u stvoreno. To je izopačenost koja od sredstva čini cilj i svodi nas na služenje njima, umjesto da se služimo njima. Ta lažna lukavost drži da su blagostanje i materijalni napredak cilj samoga čovjeka i njegovoga društvenoga života. Mi ljudi postajemo ono pred čime stojima: odražavamo mu sliku. Zato držimo pred sobom ono što ljubimo, da bismo s tim postali jedno, a udaljavamo od očiju ono što preziremo, da ne bismo bili asimilirani. Ono što stoji pred nama, naš je cilj. Promašaj se čovjeka sastoji u ljubavi onoga što nije objekt njegove ljubavi.

Dobra su nužna sredstva za življenje. Veoma često, kao takva, postaju cilj, barem posredni. Ali dobra nisu nadasve nužna sredstva za življenje, jer je činjenica da možemo i trebamo umrijeti. Dobra služe za razborito življenje, to jest prema cilju, koji je onaj da ljubimo Boga ljubeći braću i sestre. Naša se budućnost odlučuje sada i ovdje u ispravnoj upotrebi dobara. U tome, više nego u pobožnim osjećajima, izražava se naša vjernost Bogu. (fač)